Delegat SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH Staša Košarac konačno je dočekao da sedne u fotelju predsedavajućeg Veća naroda i s tog mesta, barem do kraja ovog mandata, otpravi SDS-ovca Ognjena Tadića.
Za „malog Dodika“ iz Istočnog Sarajeva, kako Košarca posprdno zovu njegovi sugrađani, glasala je većina delegata (osam je bilo za, dva protiv a tri suzdržana) i tako u rukovodstvo Veća naroda Parlamenta BiH izabrala mašinskog tehničara, koji zbog silnih političkih obveza ni u 38. godini života nije stigao završiti Fakultet političkih nauka.
Iako se, istini za volju, politikom aktivno počeo baviti tek 2006., kada je izabran za delegata u Veću naroda Narodne skupštine Republike Srpske, nagli uspeh Dodikovog mladog jastreba započeo je godinu dana kasnije, kada se iz Višegrada preselio u Istočno Sarajevo.
Staša Košarac je, inače, rođen u Sarajevu, živeo je u naselju Vogošća (u osnovnu školu je išao zajedno s zastupnikom SDA u Parlamentu BiH Asimom Sarajlićem), ali je rodni grad napustio posle završetka rata, kada je s porodicom preselio u Višegrad.
U Lukavicu se vratio desetak godina kasnije, ostavljajući za sobom teške izbegličke dane, velike dugove i propale poslove – neuspešno se bavio uzgojem koza i pečuraka.
Njegovi će politički protivnici kazati kako se Košarac u Višegradu nije zavadio jedino sa „ćuprijom na Drini“?!
Da, međutim, njegov dolazak u Istočno Sarajevo nikome ništa dobroga nije doneo, pokazalo se već 2007., kada po nalogu Staše Košarca i njegovih stranačkih drugova Siniše Dodika i Miroslava Vujičića započinje smena direktora svih tamošnjih javnih poduzeća i službi.
Prethodno su trojica SNSD-ovih mladih lavova proveli unutarstranačku čistku i zaveli strahovladu, ali njihovo savezništvo nije dugo trajalo.
Nakon brojnih sukoba, svađa i tuča među lokalnim SNSD-ovcima u Istočnom Sarajevu, političke karijere naprasno su završili Siniša Dodik i bivši ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Mladen Zirojević, dok je Miroslav Vujičić sačuvao poziciju zahvaljujući svom šefu, članu Predsjedništva BiH Nebojši Radmanoviću.
Jedini među njima koji je na unutarstranačkom obračunu profitirao bio je Staša Košarac – najpre je odlukom Vlade RS-a postavljen da rukovodi Timom za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženje nestalih lica, a potom je izabran za delegata u Veću naroda Parlamenta BiH.
U međuvremenu Košarac jr uspro da se nametne kao glavni poverenik predsednika RS-a Milorada Dodika za Sarajevsko-romanijsku regiju. Po uzoru na stranačkog vođu Košarac osnovao i sportski klub malog fudbala Tango, a onda se potrudio da kao predsednik osigura i finansijska sredstva.
Državni ministar finansija Nikola Špirić sportskom klubu stranačkog kolege odobrio je 4.000 KM (2.000 evra) pomoći, dakako iz proračunskih rezervi BiH, koliko je Košarac dobio i iz Republike Srpske.
No, ugled i rejting Staše Košarca među sugrađanima nije pomogla ni oštra politička retorika u Parlamentu BiH, ni solidarisanje sa srpskim ratnim stradalnicima, ni promocija lokalnih klubova – sve dok se za njega veže afera, koju ni pored silnih veza u policiji nije uspeo da zataška.
Skandal u čijem se središtu našao ovaj SNSD-ovac zbio se pre nekoliko godina, kada su sveštenici Mitropolije dabrobosanske otkrili da im neko krade građevinski materijal iz kruga nekadašnje kasarne JNA u Lukavici.
Taj je prostor Mitropoliji dabrobosanskoj dodeljen još 2009., kada je planirano preseljenje Bogoslovskog fakulteta „Sveti Vasilije Ostroški“ iz Foče u Istočno Sarajevo, ali je odluka kasnije promenjena zbog burnih reakcija opštinskih vlasti i stanovnika Foče.
Nakon što su popovi odlučili da kradljivcima koji su krišom odnosili ciglu stanu u kraj, uspeli su da uhvate izvesnu S.DŽ. Osumnjičenu ženu su, koja je zatečena dok čisti ciglu, popovi odmah prijavili policiji, ali istraga nikada nije zvanično završena.
S.DŽ. je, naime, na salušanju u policiji – a iskaz je davala u dva navrata, objasnila kako je ciglu čistila po nalogu Staše Košarca, kao i da joj je „ugledni“ SNSD-ovac plaćao pet pfeninga po svakom očišćenom komadu.
Kada su se uverili da žena govori istinu, policajci su brže-bolje završili s poslom, potrudivši se da celi slučaj zataškaju.