AMERIKA - Srba je sve manje u Americi i sada ih ima manje od Hrvata i Albanaca. Svaki drugi zove se Majkl ili Džon, a decu uopšte ni ne uče naš jezik.
Nedavno objavljivanje zvaničnih podataka iz popisa 2011, po kojima u SAD ima samo 176.666 Srba, a čak 434.425 Hrvata, 179.806 Slovenaca i 182.423 Albanaca, ozbiljno je uznemirilo pripadnike srpske zajednice u Americi.
Iznenađenje je utoliko veće jer Srbi govore kako ih je u Americi ceo milion, kako je Čikago sa 300.000 žitelja najveći srpski grad u dijaspori i kako su Srbi sa 11 dobitnika Oskara i pet Pulicerovih nagrada jedan od najuspešnijih doseljenih naroda u SAD.
"Sve ove srpske bajke su sada srušene, jer je zvanična statistika pokazala da su Srbi mali narod u Americi. I da nestaju u ovoj ogromnoj zemlji od 307 miliona stanovnika. Za nestajanje Srba krivi su prvo loš američki pristup nacionalnom pitanju prilikom popisa stanovništva, a potom i srpska potreba ka skrivanju u američkom društvu", kaže dr Miroslav Božinović, politički analitičar iz Detroita i vlasnik sajta "Serbijana".
Naime, u SAD se na prethodnom popisu nacionalno poreklo utvrđivalo pitanjem "kojim jezikom govorite u kući?" i tada se 360.000 ljudi izjasnilo kao Srbi. Kod popisa 2011. tog pitanja nije bilo, već je na inicijativu Kongresa srpskog ujedinjenja uvedena mogućnost da u stavci "ostali" naši ljudi mogu da upišu da su Srbi.
"Neobavešteni Srbi su se izjašnjavali kao "belci evropskog porekla", a ne kao Srbi. Druge nacije su bolje organizovane, pa je, na primer, popisano 50 miliona Nemaca, 37 miliona Iraca i 18 miliona Italijana. Kao Amerikanci izjasnilo se oko 19 miliona građana, jer čak 109 miliona žitelja SAD nije izašlo na popis", kaže dr Božinović.
Na statističkoj karti SAD jasno se vidi da najveći broj Srba živi u istočnim državama Ilinois, Viskonsin, Indijana, Mičigen, Njujork i Pensilvanija. A potom u državama Ohajo, Kalifornija, Florida, Teksas i Kolorado. U Čikagu je danas svega 70.000 Srba, a u Klivlendu 20.000, gde u dve parohije SPC ima oko 1.000 pravoslavnih vernika. SPC u SAD ima pedesetak hramova.
Kako tvrdi Bojan Bogdanović, biznismen iz Kalifornije, srpske crkve, kao glavno stecište naših doseljenika, postale su i mesto za svađe stare četničke i nove demokratske emigracije, što je uticalo na odrođavanje Srba.
"Uvek kada stari emigranti pričaju kako su se oni mučili da stvore srpsku zajednicu, kako su teško radili po čeličanama, kako su podizali svoju brojnu porodicu i parohiju, mladi doseljenici odbijaju da ih slušaju ili ih grde, jer su oni izabrali lakši put asimilacije da ostvare američki san", objašnjava Bogdanović.
A to znači da Srbi brzo i lako uzimaju američka imena. Svaki drugi Srbin je postao Majkl ili Džon. A kada dobiju američko državljanstvo, iz svoje kuće izbacuju srpsku i stavljaju američku zastavu. Dr Borko Đorđević, iz Palm Springsa, to slikovito objašnjava:
"Decu ne uče srpski, a unuci im i ne znaju šta je to Srbija. U Palm Springu od hiljadu Srba samo ja nisam promenio ime. Naši ljudi vole tako da se udvaraju Americi, a ne znaju da je Amerikancima najvažnije da kao stranac imaš 'zelenu kartu' i da plaćaš porez, a ne to kojoj naciji pripadaš."
"Nestajanje" Srba posledica je i američkog medijskog rata, hrvatskog i albanskog lobija, ali i lošeg rada naše države, koja skupo naplaćuje srpske pasoše i srpsko državljanstvo.
"Mi Srbi smo u Americi usamljeni i bez podrške naše države. Sve je to dovelo do toga da se naši ljudi ne izjašnjavaju ni kao Amerikanci srpskog porekla, već najčešće kažu da su Amerikanci", priča Miroslav Bandža, Novosađanin iz Njujorka.