SVI SU KRIVILI KANADSKOG STJUARTA: Nulti pacijent nije odgovoran za širenje side u SAD!
U "istoriji AIDS" Randija Šiltca pod nazivom "And the Band Played On", ovaj autor ispričao je priču o stjuartu kompanije Er Kanada pod imenom Getan Dugas koji je oboleo od bolesti koju je nazvao "gej kancer".
Ovaj pacijent zarazio je najmanje 40 ljudi HIV i on je "nulti pacijent".
Dugas je zahvaljujući svojim putovanjima u razne delove sveta uz nezaštićene seksualne odnose, čak i nakon što mu je dijagnostikovana bolest, nesumnjivo pomogao širenju AIDS.
Ali, da li je ovo čovek koji je doneo bolest u Ameriku?
U novoj knjizi "The Chimp and the River: How AIDS Emerged from an African Rain Forest", autor David Kuamen tvrdi da nije. Samog Dugasa su zarazili neki drugi ljudi, verovatno tokom seksualnog odnosa - i to ne u Africi, već negdje bliže kući", piše Kuamen.
"Kako danas dokazi pokazuju, HIV je već stigao u Severnu Ameriku kada je Getan Dugas bio još devičanski adolescent":
Koristeći metode molekularne genetike, naučnici su uspeli da prate tačan soj HIV koji je postao pandemija - HIV-1, Grupa M, Podtip B - do njegovog prvobitnog izvora.
Nevjerovatno, ali kroz ispitivanje genetskih uzoraka iz ljudi i šimpanza, Kuamen otkriva da su naučnici konačno pronašli kada se tačno i gde AIDS pojavio - a čak imaju i teoriju "kako" se pojavio.
1908.-- Istraživanje otkriva da je "AIDS započeo s prelaskom sa jedne šimpanze na jednog čovjeka u, ili u blizini, malog jugoistočnog dela Kameruna i to već oko 1908. godine," piše Kuamen.
Najverovatniji način na koji je virus skočio na vrstu je kroz osobu koju Kuamen naziva "Cut Hunter" - čovek koji je lovio i zaklao šimpanzu zaraženu virusom majmunske imunodeficijencije i koji je pritom ranjen. Šimpanzina krv pomešala se s ljudskom kroz rane na njegovoj koži.
1910-20.-- Najverovatnije je taj "Cut Hunter" zarazio samo jednu osobu, a HIV se onda proširio preko seksualnog kontakta "jedan-na-jedan". Put infekcije može se pratiti duž reke Sanga u Kamerunu do Konga te je na kraju infekcija došla do grada Leopoldville (kasnije Kinšasa). Zašto to niko nije primetio?
Očekivano trajanje života u to vrijeme i na tom mestu sveta nije bilo tako visoko. A zaraženi su vjerovatno umrli od neke druge zajedničke zarazne bolesti, tako da niko nije sumnjao da je njihov imunološki sistem bio ugrožen.
1920-50. -- Kolonijalisti sprovode ogromne zdravstvene kampanje u Africi za lečenje tropskih bolesti. Kuamen primećuje da je za tretman jedne bolesti, uzrokovane "ce-ce muvom", potrebno 36 injekcija tokom tri godine. Međutim, potkožne špriceve napravljene od stakla i metala su u to vreme bile retka roba, pa su korišćene iznova i iznova.
"Nakon što se ponovnim korišćenjem igala i šprica virus uneo u dovoljno ljudi - recimo, u njih nekoliko stotina... seksualni prenos učinio je ostalo", piše Kuamen.
U međuvremenu, broj stanovnika u gradu Kinšasa je eksplodirao. Između 1940. i 1960. godine grad je narastao s 49.000 na oko 400.000 ljudi.
1960.-- Belgija naglo odustaje od Konga kao kolonije kada snage predvođene Mobutuom Seseom Sekom ruše vladu. Belgijski je režim, primjećuje Kuamen, obeshrabrio obrazovanje u svojim kolonijama; nije bilo lekara koji su poreklom iz Konga. Umesto toga, redovi lekara popunjavani su Haićanima koji su govorili francuski, a koji su pak pobegli kući u trenutku pada vlade.
"Neko se vratio na Haiti, zajedno sa sećanjima na Kongo i dozom virusa HIV-1, Grupa M, podtip B", piše Kamen.
1970.-- Ali kako je jedan zaraženi Haićanin doveo do takve katastrofe i izbijanja zaraze koja je, prema krvnim testovima napravljenim 1982. godine, rezultira time da 7,8 odsto žena u sirotinjskoj četvrti Port-au-Prince ima HIV?
Opet, igle. Naime, u ranim 1970. godinama u Haitiju je otvorena klinika za doniranje plazme koju je finansirao investitor iz Miamija. Stanovnicima je nudila 3 dolara po litri krvi. Deljenje istih igala u ovoj klinici verojatno je povećalo stopu infekcije u Haitiju, a u Sjedinjene Države bolest je isporučena u obliku smrznute krvne plazme.
Istraživanje pokazuje da je samo jedna migracija virusa - bilo s jedne zaražene osobe ili iz jedne doze krvne plazme - odgovorna za prenos AIDS u Ameriku.
"Taj tužni događaj dogodio se 1969. godine, plus ili minus oko tri godine", piše Kuamen.
1980.-- Bolest je vrebala Amerikom deceniju pre nego što je bilo ko primetio.
"Došla je do hemofiličare kroz krv", piše Kuamen. "Dosegla je narkomane kroz zajedničke igle. Dosegla je homoseksualce preko seksualnog prenosa, i to verovatno preko prvog kontakta između dva muškarca, Amerikanca i Haićanca.
Godine 1980. Majkl Gotlieb, docent na UCLA Medicinskom centru, primetio je brojne gej muškarace koji boluju od upale pluća zbog oslabljenog imunološkog sistema. On je 1981. napisao kratak članak o tome u njuzleteru "Centra za kontrolu bolesti". Slična grupa homoseksualaca je dokumentovana i u Njujorku. U isto vreme, grupa heteroseksualnih haićanskih imigranata u Miamiju otkrila je da pate od simptoma sličnih Gotliebovim pacijenatima.
Oni su bili prvo upozorenje o tome što nam se događa.
(Avaz)