Poznati hrvatski književnik i profesor medicine Matko Marušić u autorskom tekstu napisao je da je premijer Hrvatske Zoran Milanović i njegovi ministri uvredili svojim lažima građane Hrvatske, mađarskog premijera i narod, slovačkog premijera i na kraju i srpskog premijera i naš narod.
Tekst prenosimo u celini
U tom jadu leži naš jad, i onaj lijevi i onaj desni: lijevi jer lažu poput Klisovića, a desni jer se ne usude reći ni ono malo što smisle.
Prijepori
Sve prijepore izazvao je premijer Zoran Milanović i njegovi ministri, ovisno o kojoj se temi radi. U temi migranata, to je Ranko Ostojić.
Milanović je uvrijedio sve redom na slijedeći način:
1. Uvrijedio je hrvatske građane lažima da su spremni na navalu migranata, a nisu bili, i nisu ni sada, ali to ću mu otpisati ako Hrvatska ne potone u migrantsku kataklizmu. Potone li, pak, držim da g. Milanović treba počiniti neki oblik viteškog samoubojstva. A tko će s njim, neka odluče na Komitetu.
2. Strašnim ponašanjem i riječima uvrijedio je predsjednicu države Kolindu Grabar Kitarović i potpunim odbijanjem svake suradnje, udruženim s različitim oblicima nepristojnosti, isključio je iz sudjelovanja u brizi za nacionalnu sigurnost. Taj čin je ravan veleizdaji – jer u situaciji u kojoj jest, Hrvatska treba sve svoje snage i puno zajedništvo da se izvuče iz opasnosti kataklizme. Da ne govorim o Ustavu, zakonima i sposobnostima.
3. Uvrijedio je mađarskoga premijera i mađarski narod (koji je tog premijera izabrao) groznim riječima o žici i ogradama kao obliku nekulture i okrutnosti. O tome neću duljiti (navodno su Mađari izjavili da s Hrvatskom neće razgovarati dok ne dobije novu vladu – strašno u diplomatskom jeziku), nego ću čitatelje upitati: kojeg vraga ti Mađari grade ograde i postavljaju žicu? Jesu li oni glupi (sve u odnosu na nas), jesu li neki fašisti, jesu li prirodno okrutni, neobrazovani, neinformirani, ksenofobni? Nisu. Mađari su u svemu bolji od nas i treba se zamisliti zašto grade zidove i žicu, a onda propuštaju migrante iz Hrvatske? Tko o tome nije mislio, neka promisli, tko ne zna neka odgovor vidi dolje.
4. Uvrijedio je srpskoga premijera i srpski narod, što se ne smije raditi, ponajprije zbog naših delikatnih odnosa sa Srbijom. Tu, između ostaloga, treba objasniti jednu Milanovićevu uvredu (zanimljivo, nitko je nije do kraja protumačio): Milanović je Vučiću poručio „šaraj, čovječe, šaraj“ (mislio je na slanje migranata i u Mađarsku). Taj izraz dolazi iz rasističkog vica o Muji i Hasi (muslimani!) koji su išli u kazalište, pa je Haso dospio u parter, a Mujo na galeriju. Pa je Mujo trebao mokriti i iskoristio je mrak i mokrio s galerije na parter i pogodio Hasu. Pa je Haso viknuo: “šaraj, bolan Mujo, šaraj“. Ne treba komentar.
5. Uvrijedio je HDZ u svakom govoru i nastupu, strašnim, vulgarnim riječima i prispodobama. Na kraju je definirao osovinu (tri člana, kao Njemačka, Japan i Italija u Drugom svjetskom ratu: Beograd, Budimpešta i HDZ.
6. Dana 22. rujna 2015. u Bruxellesu je na međunarodnoj razini ponovio svoje gađenje zbog brige što stižu muslimani, čime je direktno uvrijedio premijera Slovačke i slovački narod (čini mi se i sve druge iz Višegradske skupine). Pritom nije bitno tko je u pravu, a tko u krivu, nego je bitno da je to još jedna međunarodna svađa u koju je premijer (koji se na HTV-u jednom predstavio kao “propali diplomat”) osobno uvukao Hrvatsku. Tko je on da sudi tim ljudima i zemljama? Hrvatska, prava, europska, uljuđena, nikad ne bi to učinila.
Glupost i licemjerje
HDZ nije imao predizborne snage da ono što je dobro analizirao i shvatio to iskreno i kaže. A shvatio je da će migranti ostati u Hrvatskoj čim Slovenija i Mađarska zatvore svoje granice, a one će ih zatvoriti kad svoje zatvori Njemačka i njezini bogati susjedi. U tom se scenariju postavlja pitanje koje su svi ostavili da lebdi u zraku: ako granice zatvore Slovenija i Mađarska, hoćemo li mi zatvoriti svoju prema istoku? Pitanje ima dva dijela: hoćemo li se “u svom velikom srcu i humanosti” to usuditi učiniti i, teže, kako ćemo to učiniti – kada nemamo ograde i žicu.
Na ta pitanja neću odgovarati, jer to nije učinio ni Milanović ni njegovi sulažovi. Primjer: izvjesni g. Klisović, zamjenik Vesne Pusić, rekao je u emisiji “Otvoreno” 22. rujna 2015.: “Naš plan B radi odlično i mi uopće ne mislimo na plan C”. Gluplji, neiskreniji i neupućeniji odgovor nije se mogao dati. Jer, implicira Klisović – “dok dobro ide danas, ne treba misliti na sutra”! Zamjenik ministra inozemnih poslova?! Je li to ona naša ljubljena Hrvatska sa svim znanim manama, ali nečim takvim ipak ne?!
Klisović je to rekao i to se može provjeriti (mislim da je to rekao čak i gluplje i primitivnije od ovog mog prisjećanja). I u tom jadu leži naš jad, i lijevi i desni: lijevi jer lažu poput Klisovića, a desni jer se ne usude reći ni ono malo što smisle.
Evo, ja ću reći. Nije nešto genijalno, ali jest iz moje struke (funkcija ljudskoga organizma) i konkretno je. Zove se “princip dinamične ravnoteže”.
Princip dinamične ravnoteže
Da ne ponavljam frazetine o velikom srcu i velikoj humanosti, odmah ću hladno reći: da, treba biti za prijam i prolaz migranata, treba prema njima biti najbolji što se može, ne smije ih se ni po čemu diskriminirati i zauvijek trebamo primiti određeni broj (kvotu). No, što ako Slovenija i Mađarska zatvore granice?
Evo što.
Prvo treba odlučiti koliko bi Hrvatska migranata mogla podnijeti tako da u nas budu najmanje šest mjeseci, možda i dulje, a možda i zauvijek. Da se ne mučite, ja ću velikodušno (domoljubno, humano i sl., vidi “veliko srce”) reći da je to 10 tisuća. Onda treba (već je davno trebalo!) čuvati granicu(e) na istoku (Ostojić) i migrante usmjeriti na određene ulaze. Treba ih potom otpremati u Sloveniju i Mađarsku, ali “dinamičnom ravnotežom” – da ih u Hrvatsko uvijek ima 10 tisuća. To, naravno, znači da ih u zemlju ne bi pustili kada bi im broj u zemlji narastao (nešto malo) iznad 10 tisuća, pa opet bismo i tako dalje… I onda, kad i ako Slovenija i Mađarska zatvore granice, zatvorimo (gdje je tada Ostojić!?) i mi svoju na istoku.
Imamo opravdanje i mirnu savjest, jednake kakve će imati i Slovenci i Mađari, ali i Nijemci, Nizozemci, Švedi i drugi. I ispast’ ćemo “veće srce” od onih koji neće nikoga ili biraju po vjeri ili drugim značajkama (npr. novac, znate li na što mislim?). I, naravno, ispast’ ćemo pametniji i manje ćemo stradati od onih koji – nisu bili spremni, intelektualno ili tehnički, u jednom času – sami sebe osigurati u svojoj tzv. suverenoj državi. A takvih je veliki broj i svi su istočno od nas.
(Dnevno.hr)