Nekadašnja jugoslavenska zvezda, veoma uspešna kantautorka i slikarka Jadranka Stojaković preminula je danas u 65. godini života.
Jadranka je bolovala od motornog neurona, koji joj je ustanovljen nakon pada na bini pre četiri godine. Ova teška bolest postepenog odumiranja mišićnog tkiva sve više je uzimala maha.
Muzičku karijeru je počela u Sarajevu. Tokom kasnih 1970-ih počela se baviti obradom pesama Alekse Šantića i Desanke Maksimović u novom muzičkom aranžmanu. Radila i primenjenu muziku za televiziju (Dječje emisije Televizije Sarajevo), te napisala uvodnu temu 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine.
Godine 1988. se preselila u Japan odakle se vratila zbog zemljotresa. Od 2011. živela je u Banjaluci, u staračkom domu. Bila je zaposlena kao urednik u muzičkoj produkciji Radio-televizije Republike Srpske.
Njene najpoznatije šansone su: "Sve smo mogli mi", "Ima neka tajna veza", "Muzika je svirala", "Čarobnjaci", "Tijesno doba", "Na drumovima Srema", "Vjerujem", "Nedovršeni valceri", "Što te nema".
Jadranka je nastupila i na Evroviziji 1981. godine gde je pevala prateći vokal Seidu Memiću Vajti za pesmu "Lejla" zajedno sa Nedom Ukraden i Ismetom Krvavcem.
Poslednjih pet godina živela je u domu u Banjaluci, ali nije bila zaboravljena. Posećivali su je mnoge kolege, prijatelji, poštovaoci njene muzike, a u februaru je održan humanitarni koncert 400 ljudi. Na binu su se popeli Željko Joksimović, koji je ujedno bio i inicijator i organizator koncerta, zatim Maja Tatić, Iva Čurić, Marko Bošnjak, Romana Panić, Jelena Tomašević i Haris Džinović.