Šokantna priča o bezimenom čoveku koji već punih 36 godina živi u bolnici na Rabu bez da ga iko traži doslovce je uzdrmala sve odgovorne u lancu državne birokratije u Hrvatskoj, od policije do socijalnih službi, koji su se napokon probudili i počeli da se bave slučajem.
Slučajem je posebno intenzivno počela da se bavi i policija koja proverava svaku novu informaciju, pa i one iz medija. Uključio se i Interpol. Našli su ga u leto daleke 1980. u Drnišu kako luta. Smestili su ga u splitsku bolnicu, a potom ubrzo u psihijatriju na Rabu. Iako živ, za državu on ne postoji.
Porodica iz Prijedora
O bolesnom i nesrećnom čoveku brinu jedino zaposleni u bolnici. Interno su mu dali ime Perica. Svih godina nesposobna i bešćutna državna administracija nije učinila ništa da ga izmesti iz bolnice u neki centar za rehabilitaciju gde bi ga učili kakvom takvom životu dostojnom čoveka. Mogli su mu dati neko novo ime, kao i nepoznatoj ženi pronađenoj 1974. na vinkovačkoj železničkoj stanici kojoj su izmislili ime Nađa Vinković.
Iz priče o bezimenom Perici rađaju se nove ljudske nikad ispričane priče o nestalim ljudima koje utučene porodice još traže. Ovakve priče o nepoznatim ljudima poput Perice daju im, kažu, kakvu takvu nadu da je to neko njihov davno nestao.
Velike sličnosti s Pericom
Među onima koji se javljaju tražeći nekog svog je i porodica Jakupović iz okoline Prijedora u susjednoj BiH. Husein Jakupović (54) iz Kevljana pokraj Prijedora tvrdi da bi Perica mogao biti Said Kešić, inače brat njegove supruge Alide.
"To je brat moje supruge. On je nestao 1980. godine iz Kozarca pored Prijedora. Imao je 15 godina. Zvali su me iz prijedorske policije koja kaže da će sprovesti neku dodatnu istragu uz pomoć DNK da se potvrdi je li to možda on. Ja sam zvao bolnicu na Rabu, ali u bolnici gde se nalazi taj čovek još nismo bili. Da ga vidimo prepoznali bi ga. On je u to vreme nešto mogao i da govori. Kao mali dobio je vodene boginje i zbog alergije na penicilin nastupile su mu komplikacije. Da vidim njegovu fotografiju iz nekog ranijeg vremena ja bih ga prepoznao", priča on.
"Kad je nestao, koliko se sećam, on je normalno hodao. Nije imao nekih problema sa stopalima ili deformacija na nogama. Odmah posle nestanka te 1980. godine smo ga tražili uz pomoć policije, novina, radija i na sve načine. Nije bilo rezultata. U Zagrebu živi porodica nestalog, dve sestre, Saida K. i Mevlida G. i brat Nisvet K., što je policiji dobra informacija za DNK-a analizu ili prepoznavanje čoveka koji je u bolnici od njihove strane. Nisu još bili u bolnici na Rabu" priča.
"Vaša fotografija objavljena u 24 sata ima velike sličnosti nepoznatog čoveka iz rapske bolnice s nestalim bratom moje supruge Saidom Kešićem", kaže.
U četvrtak je zagrebačka policija na razgovor pozvala jednu od sestara i brata kako bi istražili imaju li kakve veze s Pericom.
(24sata.hr)