Britanka Melita Norvud rođena je 1912. jedna od najvrednijih KGB-ovih špijuna
Melita Norvud špijunirala je isključivo iz ideala. Želela je da podrži "novi sistem" pa je tako radila za KGB pod imenom "Hola" od tridesetih godina 20. veka pa sve do 1972. godine. Kad je napunila 60 godina otišla je u penziju. Za njenu ulogu u Hladnom ratu saznalo se tek 1999. godine, nakon informacija KGB-ovog arhiviste, Vasilija Mitrokhina.
Pošto je već bila u poodmaklim godinama u domovini joj nikada nije suđeno za špijunažu, a "bakica špijunka"(granny spy), kako su je nazvali pred kraj života, fascinirala je javnost. Umrla je 2005. u 93. godini. Do kraja je živela u istoj kući koju je kupila nekoliko godina nakon što je postala špijun, 1937. godine. Tada je imala 25 godina. Susedi su mislili da je ona tek šarmantna ekscentrična starica koja obožava svoj vrt u kom je provodila većinu vremena uzgajajući voće, povrće i cveće.
Vredna, pouzdana i neprimetna
Najosjetljivije britanske državne tajne Melita, odnosno Hola, predavala je sovjetskom KGB-u. Radila je kao sekretarica u britanskom Savezu za istraživanje nemetala, čiji je rad bio ključan za razvijanje britanskog nuklearnog oružja. Hola je bilo samo jedno od tajnih imena kojima se Norvudova služila.
Pošto je špijunirala iz sopstvenih ideala, a ne zna novac, naknada za špijuniranje bila je minimalna. KGB ju je smatrao vernim i vrednim agentom na kog su u potpunosti mogli da se oslone. Gospođa Norvud je regularno odstranjivala ključne dokumente iz tajnog projekta pod nazivom "Tube Alloys", što je bila šifra za program proizvodnje nuklearnog oružja. Fotografisala je dokumente pa ih je dalje predavala svojim sovjetskim kolegama koje bi obično sretala u predgrađu jugoistočnog Londona.
Tajni dosijei koje je Hola davala Sovjetima značili su da je Staljin bolje znao kako napreduje izgradnja britanske bombe od ministara u vladi tadašnjeg britanskog premijera Klementa Atlija. Svaki detalj projekta dolazio bi u Holine ruke, a ona je to uredno prosleđivala Sovjetima. Osoblje u Savezu za istraživanje nemetala ostalo je zatečeno nakon otkrića da je njihova mirna, pristojna i fina dugogodišnja saradnica zapravo bila špijunka. Jedan od njenih bivših direktora rekao je:
"Ja joj stvarno nikada nisam pridavao pažnju. U tome je, čini se, i bila njena snaga", kazao je.
Da je špijunka znao je samo njen muž
Nakon otkrića da je bila špijunka dala je izjavu britanskom Timesu.
"Učinila sam ono što jesam, ne da bih zaradila novac, već da bih sprečila poraz novog sistema koji je davao običnim ljudima hranu i cene koje su mogli da priušte dobro obrazovanje i zdravstvo. Mislila sam da bi možda ono čemu sam ja imala pristup moglo da pomogne Rusiji da ostane rame uz rame s Britanijom, Amerikom i Nemačkom. U suštini, ja se ne slažem sa špijuniranjem svoje zemlje", kazala je bakica za čije je aktivnosti znao jedino njen suprug, profesor matematike.
Ona je do kraja života bila uverena da je to što je radila bilo dobro, korisno i ispravno. Dejvid Burk koji je 2008. godine napisao knjigu o Meliti "The Spy Who Came in from the Co-Op" rekao je da ona nije bila tvrdi staljinista već je naivno verovala u komunizam kao uređenje i verovala je da je to što radi za dobrobit celog sveta.
(24sata.hr)