Alisa Čanović (34) iz Trnopolja, nakon 15-godišnje potrage za svojom biološkom majkom, u martu je konačno čula njen glas.
Majka je, kako objašnjava, nije zvala da je pita kako je, kako živi, kako izgleda i koga ima… već da je zamoli da zaustavi medijsku potragu za njom. Na kraju razgovora, obećala je da će doći. Od marta do sada ni glasa.
Alisa je sa svojih 18 godina, na ulici u Sanskom Mostu gdje je bila u izbeglištvu, saznala da je usvojena. Podseća da joj je nepoznata žena prišla i normalno, kao da je reč o nečemu sasvim običnom, rekla to što će joj ubuduće promijeniti život iz korijena. Ali ne i odnos prema ženi, majci Besimi, koja ju je usvojila s nekoliko mjeseci i othranila kao svoje dijete. Ta žena će za nju uvijek biti njena prava majka. I to se nikad neće promijeniti.
"Kad je majka Besima umrla, a imala sam samo 18 godina, ostala sam sama na svetu, jer je otac Mustafa umro kad sam imala samo četiri godine. Njega se ne sećam, osim likom. Ni srednje škole nisam bila završila. To je strašan osjećaj, biti potpuno sam. Nedugo nakon saznanja da sam usvojena, počelo je traganje za mojom biološkom majkom. Put me odveo do Sarajeva, saznanja da sam usvojena kao beba u domu na Bjelavama. Saznala sam ime biološke majke, njeno godište, o ocu nije bilo nikakvih podataka", kaže Alisa koja ženi koja ju je rodila poručuje da je baka troje prekrasne unučadi, Alisine i Alenove djece, Benjamina (5), Melise (8) i Merjeme (11).
Alisa ima dečiji dodatak od 105 maraka. Inače, troškove u petočlanom domaćinstvu pokriva suprug Alen, nadničenjem na građevini i kad ga neko zovne. Težak život bio bi mnogo lepši kad bi ovoj majci troje dece neko ponudio posao.
"Završila sam za poljoprivrednog tehničara. Valjda negdje postoji neko skromno i pošteno radno mesto za mene. Posla se ne bojim i to bi bilo pravo rešenje, pre svega za moju decu. Merjem i Melisa su odlične učenice petog i drugog razreda, Benjamin će naredne godine u školu. Tako bi svoju decu lakše školovala", kaže Alisa u nadi da će joj neko pomoći da se zaposli.
(Kozarski)