PUTEŠESTVIJE JEDNE FUDBALSKE LOPTE: Bubamara iz Barija koju su fudbaleri Zvezde lansirali u publiku po osvajanju titule stigla u Beograd
To što je jedna fudbalska lopta završila na stolu za "reanimaciju" u Centralnom institutu za konzervaciju i restauraciju u Beogradu (CIK), svedoči da i sudbine predmeta, bili oni umetnički ili ne, kada su deo istorije jedne zemlje, mogu biti zanimljivi koliko i sudbine ljudi.
Ovde je reč o "bubamari", lopti koju su potpisali i "lansirali" na tribine stadiona u Bariju 1991. godine fudbaleri Crvene Zvezde nakon završetka meča sa Olimpikom iz Marseja i osvajanja Kupa šampiona.
Konzervatorka CIK-a, Danijela Jovanović, koja radi na "reanimaciji" Zvezdine lopte, objašnjava u kakvom stanju je lopta došla u njene ruke.
"Lopta se deformisala i ispustila vazduh pa smo morali prvo da je rašijemo i izvadimo joj unutrašnju gumu", objašnjava "operaciju spašavanja" Danijela.
Napominje da su pre hitne intervencije, "krvnu sliku" lopte proverili na Tehnološkom fakultetu u Beogradu, gde su rezultati pokazali da je reč o ozbiljnim povredama nastalim tokom godina.
"Ispunjavamo pukotine na lopti koje su nastale tokom godinama. Vreme kada je ova lopta korišćena je početak upotrebe lopti od veštačkog materijala, odnosno plastike, jer do tog vremena, u upotrebi su bile lopte od kože", kaže ona.
Prema njenim rečima, u pitanju je lopta koja je doneta sa finala Kupa šampiona u Bariju 1991. godine i na kojoj se nalaze svi potpisi fudbalera Crvene zvezde.
"Ovo je jedna od retkih lopti koja je uhvaćena na terenu i koju su fudbaleri nakon utakmice bacili u publiku i koja ima potpise svih fudbalera Crvene zvezde iz tog perioda", predstavlja Danijela svog "pacijenta".
Obećava, uskoro će potpisi fudbalera Crvene zvezde, Pančeva, Prosinečkog, Jugovića...biti ponovo jasno vidljivi.
Direktorka Centralnog instituta, Suzana Polić, kaže da je posao njenog tima restauratora sličan lekarima, jedni spašavaju život ljudi, drugi, život predmeta.
"Lopta koje je doneta je u međuvremenu izgubila na izgledu i potpisi su počeli da blede i u zadnjem momentu je doneta kod nas da je spasimo. Ispituje se stanje predmeta kao u medicini, pravi se anamneza, a zatim se traži lek za njihovo stanje", objašnjava direktorka.
Širok je dijapazon predmeta i dela iz zemlje i inostranstva koje Institut "diže iz mrtvih", od slika, rimskih broševa, prstenje, srednjovekovnih ključeva, predmeta od stakla, tekstila, a nedavno je na popravku svratila i torba čuvenog srpskog naučnika, Nikole Tesle.
Stručnjaci CIK-a uvode Tanjug u specijalno zaštićen depo u kojem "odmaraju" slike najpoznatijih jugoslovenskih i srpskih slikara poput Miće Popovića, Dade Djurića, Petra Lubarde, Lazara Vozarevića...
"Naš posao je da produžimo život jednom umetničkom delu", ističe ona i navodi da paralelno sa svakodnevnom zaštitom kulturno-istorijskog blaga, Institut radi naučna istraživanja, a u samoj zgradi, kaže, nalazi se najsavremenija oprema u zemlji i regionu za ispitivanje kulturno-istorijskog blaga.
Trenutno, kaže, mladi stručnjaci Instituta rade i na projektima restauracije i konzervacije slika iz kolekcije Doma "Jevrema Grujića" i Galerije "Lazara Vozarevića", skulpturu čuvenog vajara Sretena Stojanovića, kao i na brojnim spomenicima iz rimskog doba...
Juniorski tim konzervatora-restauratora u Odseku za slikarstvo, Milica Konstantinović i Ognjen Kovačević rade na oporavku pet slika jednog od najznačajnihih srpskih slikara 20. veka, Lazara Vozarevića.
Sudbina njegovih slika, kažu stručnjaci Instituta, neće biti tragična, kao umetnikova.
Vozarević je imao atelje na Starom sajmištu u Beogradu, a stvarajući vrhunska dela jugoslovenskog slikarstva nanosio je na svoja platna opasne materijale kao što su katran, bitumen i različite lepkove, a od isparenja je 1968. godine i preminuo.
"U ateljeu na Starom sajmištu Vozarević je kuvao ražličite smese koje je potom nanosio na platno. Reč je o tehnici postenformela. Slike koje restauriramo na sebi imaju razne materijale, kao što su, katran, bitume, tapetarske čipke ali i zlato", kaže slikar i restaurator Kovačević i objašnjava da slika koja je "na tapeti", predstavlja jedinstven način na koji je prikazana ikona u srpskoj umetnosti tog doba.
Nakon konzervacije pet preostalih Vozarevićevih slika, od 56 koliko je do sada prošlo kroz Institut, svetlo dana ova vredna umetnička dela ugledaće u galerij "Lazar Vozarević" u Beogradu, najavljuje Milica.
"Kada budu 'popravljene', slike će prvi put biti izložene u galeriji koja nosi njegovo ime, a gde su takođe u toku radovi, na adaptaciji zgrade", najavljuje ona.
Direktorka CIK-a pojašnjava da kod njih nema dugog zadržavanja "pacijenata", već da čim se "izleče" Institut ih šalje kući, u privatne kolekcije, galerije, državne muzeje i institucije odakle su i došli.
Jedan od težih slučajeva sa kojima se bore u CIK-u, je i drvena skulptura "dvometrašica", rad vajara Sretena Stojanovića, koju su napali insekti.
"Insekti su izbušili drvenu skulpturu i bukvalno, duboko u njoj napravili kanale koje sad popunjavamo posebnimi smolama kako bismo je sačuvali", kaže Tatjana Nedeljković, konzervator za organske materijale.
A u Odeljenju za kamen Instituta, "sklapaju se kockice" jedinog otkrivenog podnog mozaika iz perioda antičkog grada Singidunuma, na čijem se se mestu danas nalazi Beograd.
Za sledeću godinu, najavljuje direktorica CIK-a, ukoliko Ministarstvo kulture to podrži, planira se projekat preventivne konzervacije, odnosno, Institut će ispitati uslove u kojima se čuvaju najvrednija kulturno-istorijaska blaga Srbije koja se nalaze u našim najznačajnijim institucijama kulture i ponuditi rešenja i preporuke kao da se dalje čuvaju.
kurir.rs / Tanjug
foto: Profimedia
POGLEDAJTE BONUS VIDEO:
KURIR SPORT UŽIVO: Kako Milojević sluđuje Krasnodar?
