Dok se Drugi svetski rat približavao svom kraju tokom 1945. godine Sovjetska vojska počela je napredovati prema Berlinu.
Nakon samoubistva svog vođe i potonulog morala, nacisti nisu baš bili u dobrom stanju. Ali još su imali nekoliko stvari koje su im donosile prednost.
Jedan od njih bio je i "Flakturm Tiergarten", tj. zgrada nazvana "Zoo Flak Tower".
Nakon što su britanske vazdušne snage RAF bombardovale Berlin 1940. godine i ispustile gotovo 200 bombi na grad, Hitler je počeo razmišljati kako da se od takvih vazdušnih napada odbrani.
Tom su problemu pristupili na dva načina.
Istovremeno su počeli da napadaju britanske gradove u nadi kako će na taj način rastegnuti snage RAF i tako umanjiti njihovu snagu, a počeli su i poboljšavati odbranu grada.
I tada se izrodio plan o izgradnji zgrade "mešovite upotrebe", kako bi je nazvali današnji dizajneri.
Tako su izgrađeni tornjevi sa napadačkom i odbrambenom funkcijom.
Najistaknutiji primjer bio je "Zoo Tower", izgrađen 1941. godine. Nazvan je tako budući da je bio izgrađen u blizini gradskog zološkog vrta.
Bio je to toranj visine poput zgrade sa 13 spratova, a izgrađen je od armiranog betona. Na krovovima je imao protivpešadijske puške a na trećem spratu bolnicu sa 85 kreveta. Na vrhu su se nalazila četiri 12.8 cm dvojna FlaK 40 nosača, uz podršku pušaka od 20 mm i 37 mm na nižim platformama.
Osam metara betona štitilo je spoljne strane tornjeva a pet metara štitilo je vrh.
U svom punom kapacitetu toranj je mogao primiti gotovo 350 vojnika i 15.000 ljudi. Kada su Sovjeti ušli u grad, s tornjeva im je pretilo protivavionsko oružje upereno u tenkove Crvene armije.
Uslovi u tornju nisu nimalo bili ugodni, sa malo zraka i vode za piće, ali odbrana je izdržala. Sovjeti su ostali u zalivu, a njihovi napori napredovanja prema Rajhstagu bili su neuspešni.
Ali toranj sa svojim ograničenim mogućnostima nije mogao učiniti puno.
Nepopustljivi toranj ipak nije sprečio napredovanje Sovjeta prema Rajhstagu.
Dozvolili su predaju snaga koje su se nalazile unutra, iako je nacistička komanda mogla odložiti predaju sve dok veliki broj vojnika nije pobegao iz Berlina.
Nekoliko godina kasnije, tokom savezničke kontrole Berlina, ovaj toranj pao je u britanske ruke. Kako su znali zbog čega je izgrađen, Britanci su ga razneli. I nije im bilo lako, uspjeli su to tek iz trećeg pokušaja i morali su upotrebiti veliku količinu dinamita.
Na kraju im je trebalo 35 tona dinamita za njegovo uništenje.
Na kraju, mesto je preuzeo berlinski zoološki vrt pa je sada ovaj nacistički odbrambeni toranj dom izložbe nilskih konja. Sličnih tornjeva bilo je i u drugim gradovima, kao što je Hamburg.
Kurir.rs/Express/Foto: Wikipedia