Apelaciono veće Suda BiH izreklo je danas oslobađajuću presudu Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću, koji su se u ponovljenom postupku teretili za zločin nad ratnim zarobljenicima na području Srebrenice i Bratunca. Po drugi put Naser Oriću i Sabahudin Muhić su oslobođeni optužbi za ubistvo Milutina Milojevića i Mitra Savića u selima Lolici i Kunjerac.
Orić je činio svirepe zločine nad Srbima u Podrinju, a ubio je i oko hiljadu sunarodnika, optužujući srpsku stranu za te zločine, tvrdio je pripadnik njegove jedinice Samir Avdić.
Avdić kaže da je o svirepim zločinima Orića i drugih koljača srpskog civilnog stanovništva pisao i Haškom tribunalu, te da je tri sata o tome pričao haškom istražiocu Zbignjevu Vojdlu, koji mu je rekao da o Orićevim zločinima treba da ćuti i da mu kaže ako zna nešto o zločinima Srba prema muslimanima. U izjavi Avdića na više od 130 strana, koja je u posedu lista Pres Republika Srpska, navodi se, između ostalog, da je Orić u napadu na Lozničku reku u leto 1992. godine jednu zarobljenu Srpkinju, koja je bila u poodmakloj trudnoći, rasporio nožem i živoj joj izvadio dete iz stomaka.
Avdić iz Glogove kod Bratunca, koji je od 1992. do 1995. godine bio pripadnik muslimanske vojne jedinice koja se nalazila pod Orićevom komandom, piše da je Orić na isti način ubio i zarobljenu Srpkinju iz Kravice, a jednoj zarobljenoj u Fakovićima je pre ubistva nožem odsekao prst, da bi sa njega uzeo zlatan prsten.
Prilikom muslimanskog napada na Kravicu i okolna sela 7. januara 1993. godine, Avdić kaže da su on i njegovi saborci pod Orićevom komandom ubili 44 lica srpske nacionalnosti, popalili nekoliko stotina kuća, a svu stoku i živinu iz tih sela oterali u Srebrenicu. "Znam lično da su Orić i jedan po nadimku Kezo iz Glogove, taj je bio zamenik Ejuba Golića, sada živi u Tuzli, tada zaklali pet zarobljenih Srba. Od odsečenih glava napravili su dva gola, a onda su petom i glavom igrali fudbal. Bila je masa naših vojnika koji su to videli" piše u svom svedočenju Avdić.
Prema njegovim rečima, u napadu na selo Voljavicu, Orićeva jedinica zarobila je desetak devojaka, starosti do 25 godina, koje su prvo celu noć silovane, a zatim ubijene. Avdić je opisao i napad hiljadu muslimana iz Srebrenice na Fakoviće 1. oktobra 1991. godine, kada je ubijeno 19 srpskih civila, a da se Orić ponovo nožem iživljavao nad zarobljenim Srpkinjama. Samir Avdić tvrdi da su Orić, Zulfo Tursunović i ostali komandanti muslimanske vojske u Srebrenici, ali i komandanti policije i političke vođe, likvidirali najmanje 800, a verovatno i svih 1.200 muslimana iz tog i okolnih mesta, pre jula 1995. godine i zauzimanja srebreničke enklave od Vojske Republike Srpske.
Nakon ovih ubistava svojih sunarodnika, Orić bi, kako je naveo, u radio-programu davao izjave da su njegove žrtve stradale u srpskim zasedama i napadima. Avdić je ispričao i da je "od Alije Izetbegovića u aprilu 1995. godine stigla naredba da neki posao bude odrađen kako bi došao NATO", te da je tada Orić izdao naredbu Muji Mandžiću, koji sada živi u Sanskom Mostu, da minobacačem 120 milimetara gađa igralište srednjoškolskog centra u Srebrenici u momentu kada su deca održavala turnir u fudbalu.
Granate su tada ubile oko 80 dece, a za taj zločin Orićevih vojnika, optuženi su ponovo Srbi.
Orić i njegovi krvnici cu u selu Zalazje 12. jula 1992. ubili 69 zarobljenih Srba.
Naime, Orić je tom prilikom mučio, a zatim i zaklao predratnog sudiju u Srebrenici Slobodana Ilića."Lično mi je pričao da je u Zalazju nožem prvo izvadio oči Iliću, a potom je nesrećnog čoveka zaklao", priča Ibran Mustafić.
Nekadašnji visoki funkcioner SDA u Srebrenici Ibran Mustafić opisao je ubistvo sudije Ilića u svojoj knjizi "Planirani hoas". On je medije ranije izjavio da je "Orić životinja, a ne čovek". "Govorim istinu, jer nikada nisam gledao ko je Srbin, Bošnjak i Hrvat" rekao je Mustafić. "Da sam mogao da sudim Oriću u Hagu, ja bih mu za zločine nad Srbima presudio najmanje 20 godina zatvora. Ali, za zločine nad sunarodnicima presudio bih mu najmanje 200.000 godina.
On je najodgovorniji što je Srebrenica postala najveća mrlja u istoriji čovečanstva. On je i 1993. godine, kad je ova enklava umalo osvojena, pobegao iz Srebrenice. Pobegao je i 1995. Orić je najobičnija jajara i da nema srpskih medija, njemu se ne bi pridavao ikakav značaj".
Naser Orić, krvnik iz Srebrenice, kao pripadnik specijalne jedinice Savezne policije, 4. avgusta 1991. godine učestvovao je i u likvidaciji Branislava Matića Belog, jednog od glavnih finansijera SPO i osnivača Srpske garde!
I ovo ubistvo Ibran Mustafić je opisao u svojoj knjizi "Planirani haos“ u kojoj citira Orićevu izjavu o tome zbog čega je imao raspisanu poternicu Saveznog SUP-a iz Beograda u vreme kad je prebegao kod njih u Bosnu i stranku SDA.
U svojoj životnoj ispovesti objavljenoj u knjizi "Od Gazimestana do Haga i nazad” ratni komandant Srebrenice Naser Orić otkrio je brojne pojedinosti iz opkoljene zaštićene zone UN, među kojima je otkrio da mu je žao što nije ubio tadašnjeg komandnata UNPROFOR-a u BiH francuskog generala Filipa Moriona. Orić je optužio Moriona da laže kada, danas tvrdi da je došao spasisti stanovnike Srebrenice i optužio ga da je sarađivao sa srpskom vojskom.
"Da ga nismo zarobili, on ne bi ostao u Srebrenici. Međunarodna zajednica pokušava da ga napravi herojem, međutim, on je bio najveća kukavica. Ostaviti toliko naroda, žena i dece…. Pokušao je da pobegne kroz jedan propust, kanal, ali smo ga uhvatili i ponovo vratili među narod. Takve patnje koje je izdržao naš narod, niko nije preživeo. Kada se vratio među Srbe, posle sastanka u Srebrenici, on je njima rekao: "Idite slobodno”. Sad mi je žao što ga nisam ubio", rekao je u svojoj ispovesti Orić.
Kurir.rs
Foto: Kurir.rs
POGLEDAJTE BONUS VIDEO: