Godinu i po dana Balkan je bez daha pratio borbu Brankice Raković sa rakom. Godinu i po dana Brankica je sve to vreme, iz dana u dan, delila putem društvenih mreža svoje najdublje sumnje, strahove i lekcije koje je usput učila.
A onda je stigla najlepša vest i društvene mreže eksplodirale su od sreće.
O društvenim mrežama i internetu možete da mislite šta god hoćete, i bićete u pravu, ali jednu stvar smo ovih dana ponovo naučili - nigde kao na društvenim mrežama ne možete da tako upoznate čoveka i da se saživite sa njim, čak i kada ga ne poznajete. U par redova može da stane neizmerna tuga koja pritiska, ali i nemerljiva radost. To je pokazalo baš ovih par redova:
"Nema ga! Mrtav je! A ja ponovo živa! NEMA TUMORA nakon godinu i po dana! Hvala na svim lijepim željama i mislima".
Svako njeno javljanje pomno smo iščekivali, zajedno s njom tugovali, strahovali i nadali se.
A Brankica? Ona je bez zadrške s nama delila sve. Ostavljala nam je svoje najdublje i najtananije emocije na uvid i dobacivala nam životne putokaze koje smo sa zahvalnošću prikupljali.
Pokazala je i da nije uvek greška otvoriti se neznancima, i da je to zapravo jedini put da se približimo ljudima. Može da boli, ali to je jedini način da se ljudi suštinski spoje, upoznaju i zavole.
Ljubav koju je Brankica nesebično delila sa nama vraćala joj se i vratila se na najdirljiviji način. Poverenje koje nam je ukazala deleći sa nama svoju najličniju borbu na kraju nismo izdali.
"Šta je od mene ostalo?
63 kg tijela koje nije savršeno, ali je izdržalo. 1.76 m osobe sa ukupno 15 dlaka bez kojih bi svakako mogla živjeti zauvijek. Mijenjam sve dlake za zdrave trepavice.
Nijedna suza. Gomila zahvalnosti za svaki dan u kojem hodam na svojim nogama. Osmijeh koji znači da sam živa. Želja da svi koje volim i one koji oni vole i tako do zadnjeg čovjeka na planeti budu zdravi.
Jer nema ništa gore nego kad dotakneš taj mrak u kojem se sakrila smrt i igra žmurke s tobom. Nema ničeg. Pardon, ima. Želja da se to završi što prije.
Nema te mantre koja to rješava. Nema te filozofije koja to objašnjava.
Jer u tom krevetu, s tijelom koje više nema prostor ni za mililitar hemije, s glavom koja predozirana strahom, ležala sam samo ja. I znate kako se čupate?
Prizivala sve one male, jednostavne stvari, kao kafu na betonu, u pamćenje, tražila od njih da me dignu, da podignu kapke. One koje podrazumjevamo. I dok sjedite nad svojim životima i dahćete od ganjanja nekih koznakako velikih sreća i iskustava - ako mene pitate većina vas je već stvarno srećna. Samo ne razmišljate o tome da postoji i mrak.
Zaslužila si čist nalaz. Ja znam da jesi. Vidjela sam te. Brisala ti suze. I nisam ti govorila da će sve biti u redu jer nisam bila sigurna u to. Ali sad jesam. Biće sve u redu. Ja sam srećna žena", jedan je od njenih statusa koje je objavljivala tokom lavovske borbe sa rakom!
(Kurir.rs/Žena Blic)