KAD ZAKUKA BABA OD 100 GODINA! Kuku Crnogorci što činite sami od sebe! A umrijeli ono Tito? E neka ga jadi ga znali!
Znala je s nevjericom da priupita moja tada stogodišnja prababa Ilinka Šajova. U sto prvoj pjevala mi je srpsku himnu „Onamo namo..." Sjećala se kao da je juče prošla, svakog kamena: od Markovine do Skadra, Taraboša, Brdanjola. Pred isplakanim usahlim očima vijugale su staze po kojima je s trbuhom do zuba nosila hranu i džebanu domaćinu Šaju (Blažu), pastorku Andriji, đeverima Ćetku, Živku i Filipu. Jedino Živko ranjen, preteče žicu na Tarabošu. Zatužila bi ponekad deliju, sinovca četničkog komandanta Maksima Uskokovića, kog je na nosilima počinulog, prvi put viđela na našem guvnu, na putu do potonjeg počivala u Pješivcima.
„Kuku Crnogorci što činite sami od sebe", jeknula bi naslonjena na stari šporet prinoseći već odavno požutjelim, sasušenim, drhtavim prstima hercegovačku škiju.
„E jadi nas znali ka što će nas znati. Opet ćemo se o svome jadu zabavljati, kao što smo se do sad zabavljali!?"
„A umrije li ono Tito?" prenula bi se kao iz bunila.
„Umrije baba", odgovarao sam po ko zna koji put, ni sam ne vjerujući da se u „besmrtnost" preselio najveći sin naših naroda i narodnosti, vrhovni komandant, trostruki narodni heroj, višestruki udarnik socijalističkog rada i čega sve ne...
„E neka ga jadi ga znali", napravila bi grimasu nalik na osmjeh, zatežući izborano čelo.
„Već si me nekoliko puta pitala da li je umro", pokušao sam da uskočim u neku od odaja u koju se još senilnost nije uselila. Da arhiviram činjenicu u neku raniju muku.
„A jesam li jadi ga znali, k' a što su nas s nim. A neka ga milo mi je čuti još koji put. Ali će nas o jadu crnome još zabaviti". Sumnjičavo bi klimnula glavom, kao da je naslućivala vreme u kom će se potomci stideti đedova, spaljivati im krštenice, prekopavati grobove.
Pred njenim staračkim očima plamtio je oganj koji je Titova Crna Gora zaždila ispod Njegoševe. Očito da Broz u svojoj punoj snazi i dalje obitava među Crnogorcima.
Dok Njegoš bespomoćno s osakaćenog Lovćena do-ziva: „Ko brata ne drži za brata tuđina će za gospo-dara."
Iz knjige “Crnja i Gora”/MIšo Vujović
POGLEDAJTE BONUS VIDEO: