Hiljadu logoraša 22. aprila 1945. krenulo u život ili smrt pred ustašama koje su sve spaljivale zatirući tragove zlo~ina pred nadiru}om Jugoslovenskom armijom
Aušvic je oslobodila Crvena armija 27. januara 1945, a Jasenovac nikada nije oslobođen. Naprotiv, očajnički proboj jasenovačkih logoraša 22. aprila 1945, koji je pokušalo poslednjih 1.000 zatočenika, preživelo je svega oko 100 ljudi. Iako su znali da idu u sigurnu smrt, cilj tih izmučenih, premlaćenih i iznurenih ljudi bio je da barem jedan od njih preživi i ispriča istinu o jasenovačkim zverstvima.
Nakon savezničkih bombardovanja u martu i aprilu 1945, uništeni su mnogi objekti unutar logora, ali se intenzivno radilo na iskopavanju i uništavanju leševa ranijih žrtava. (Vjekoslav Maks) Luburić je naredio da se likvidiraju svi zatvorenici, a logor i mesto Jasenovac do temelja sruši i spali kako bi se prikrili svi tragovi zločina. Poslednja grupa od 700 žena likvidirana je 21. aprila. Istog dana su svi preostali muški zatočenici zatvoreni u zidanu dvospratnicu u istočnom delu logora. Oni su noću 21/22. aprila pokušali da se probiju iz logora... U napušteno mesto Jasenovac i nedaleko od njega razoreni logor, 2/3. maja 1945, ušli su bataljoni Jugoslovenske armije... Uhapšeno je 200-600 pripadnika vojske NDH...
„...Videći sav ovaj užas i znajući sigurno da smo i mi na redu, da ćemo biti likvidirani, te noći (21/22. aprila) odlučili smo da pošto-poto pokušamo makar i goloruki borbu na život i smrt sa ustaškim stražama, te da se probijemo kroz logor. Kod jutarnjeg raporta utvrđeno je da je još preostalo svega 1.067 zatočenika... Oko 10 sati mi smo nahrupili silom na izlazna vrata i na prozore, te sve porazbijali i počeli jurišati na prve stražare oko zgrade i četvoricu stražara koji su bili oko zgrade uspjeli smo svladati i pobiti, oduzeti im oružje, a zatim smo jurnuli prema izlaznim vratima, samog logora... Napominjem da svi zatočenici koji su sa nama pošli u napad jer većina od onih koji su ostali bili su uslijed izglađenosti nemoćni ili bolesni. Jurišajući na bunker kod izlaznih vrata ustaše su nas obasipale mitraljeskom vatrom tako da su mnogi drugovi poginuli. Od nas oko 700 uspjelo se spasiti i pobjeći u obližnju šumu, otprilike 80 do 100. Kad smo već izašli iz logorske žice i zida, ustaše sa protivne obale Save također su iz bunkera obasule mitraljeskom vatrom, i tu je mnogo drugova poginulo. U šumi dočekivala nas je opet jedna ustaška zasjeda, ispod Košutarice, ali smo mi varkom, bacajući cigle i vičući ‚bacaj bombe‘ uspjeli da ih otjeramo“, svedočio je Mihajlo Marić.
Kurir / Jelena S. Spasić
Foto: dokumentacija Spomen podrucja Donja Gradina