Ispred sedišta preduzeća koje upravlja Nacionalnim parkom Fruška Gora, U sredu, 17. februara, biće održan protest! Organizovaće ga oni koji se bave, kako kažu, "propašću nacionalnog parka".
Oni koji šume seku i oni koji se protiv toga bore svakoga dani jedni druge ubeđuju u ispravnost svoje borbe.
- Zaustavimo varvare sa motornim testerama koji pustoše Frušku goru! Banditi seku šumu da bi napunili svoje džepove!
Duh ovakvih parola prožima eho-komore malih grupa internet ratnika, koji svakoga dani jedni druge ubeđuju u ispravnost svoje borbe.
Ipak, onako kako to često i biva, iza njih ne stoje nikakve činjenice, niti konkretni, proverljivi podaci.
Prateći pomenute grupice na društvenim mrežama, prilično malobrojnog članstva što moramo napomenuti, upadljivo je to da iza kukanja i naricanja nad "propašću nacionalnog parka", i pozivanja na pobunu koji slede, nema niti jednog u struci utemeljenog argumenta koji bi takve optužbe potkrepio.
Ostrašćeni amateri okupljeni u tim grupicama u potpunosti ignorišu mišljenja inženjera šumarstva i zaštite životne sredine, a svaki glas struke koji odskače od njihovih dogmatizovanih postavki tumače kao izraz nekakve velike zavere.
Obranimo preduzeća koje upravlja Nacionalnim parkom Fruška gora niti direktora istog nije cilj ovog teksta, jer se vidi na osnovu rezultata koje postižu da to mogu i sami.
Ipak, nije nužno stati iza stotina inženjera, šumara, zaštitara i čuvara, ljudi posvećenih sopstvenom pozivu, koji su za 60 godina postojanja ovog nacionalnog parka utrostručili ukupnu drvnu masu, očuvali zaštićena područja i doprineli razvoju turizma na ovoj prelepoj planini. U narativu koji se kreira, lako je plasirati fotografije naslaganih debala pored nekog šumskog puta i to prozvati ekocidom, ali se nikada neće spomenuti nešto poput šumske osnove, plana, sanitarne seče, starosti stabala ili činjenice da svako pojedinačno posečeno deblo ima oznaku. No, možda najvažnije od svega, redovna planska seča je deo procesa zanavljanja i podmlađivanja šume. S tim u vidu, sasvim groteskno deluje reakcija ostrašćenih internet ratnika na akciju Nacionalnog parka u kojoj je nedavno posađeno čak 60.000 novih sadnica. Kako činjenice ne bi stale na put njihovoj istini, odmah su na svojim grupama objavili da se od 60.000 sadnica zaprimilo svega 150(?!).
Delovanje male grupice eko-zaverologa ne bi ipak imalo nikakvog značaja da nije prepoznato i stavljeno u funkciju šire, destruktivne političke akcije koja se odvija u našoj državi. Oni poslednjih meseci inač, nimalo slučajno, dobijaju sve više prostora za senzacionalističko plasiranje svojih paušalnih tvrdnji na medijima poput N1 i Nove S. U pitanju je, dakle, smišljena instrumentalizacija u cilju mobilizacije šire javnosti oko naizgled nespornih tema kao što je to zaštita životne sredine.
A ko su organizatori najavljenog protesta? Na čelu pokreta pretenciozno nazvanog "Odbranimo šume Fruške gore" (od koga?!) nalazi se izvesna Dragana Arsić. Materijalno dobrostojeća gospođa, koja se hvali fotografijama sa balova u Hofburgu, koristeći pritom vulgarni rečnik nedostojan palanačkog bircuza, redovni je kritičar svega u SPC izuzev jednog vladike, u narodu poznatog kao "biskup Grgur", kojeg naravno obožava.
Predstavljajući se kao ekolog, iako za tako nešto nema nikakvih stručnih kvalifikacija niti znanja, pomenuta gospođa deluje po egzibicionističkom obrascu koji promoviše Marinika Tepić, u kojem se bukom i larmom pokriva odsustvo bilo kakvih ozbiljnijih argumenata ili dokaza za optužbe koje se iznose. Potpuno odvojena od realnosti, samozvana liderka satisfakciju za ulogu "korisne budale" koju je na sebe prihvatila nalazi u ciničnim obećanjima Dragana Đilasa da će je postaviti na čelo Ministarstva za zaštitu životne sredine.
Borba za očuvanje prirode predstavlja plemenito pregnuće, u kojem na svoj način učestvuje veliki broj ljudi, bilo da im to predstavlja životni poziv ili volontersku delatnost.
Baš zbog tih divnih ljudi, koji bi mogli biti zavedeni bombastičnim i politički utilitarnim nastupima šarlatana, nužno je na otvoren način saopštiti pravu istinu koja se krije iza višemesečne kampanje protivu Nacionalnog parka Fruška gora. U svemu tome, panonska lepotica predstavlja samo kusur u džepu Dragana Đilasa i raznih Marinika, koji sa zaštitom životne sredine imaju taman toliko veze koliko i Boško Obradović sa antifašizmom.
Kurir.rs