ŠOK PRIČA O MEDLIN OLBRAJT Zbog ljubavne veze sa Njegošem MRZI sve Srbe! IDEALNA VEZA PUKLA KAD JE SAZNAO DA GA VARA SA ČETVORICOM
Manje je poznato da je bivša američka državna sekretarka Medlin Olbrajt, rođena 15. 5. 1937. u Pragu kao Mari Jana Korbelova, a u vreme njenog rođenja, otac male Mari je bio čehoslovački diplomata u Beogradu, koji je morao da napusti 1939.
Prva žena u istoriji SAD na funkciji državnog sekretara ima istoriju koja je veže za Beograd, a ova priča kontroverznog pisca iz Herceg Novog Filipa Radulovića donosi neverovatne detalje velike mladalačke ljubavi Olbrajtove sa izvesnim "Njegošem" iz Nikšića.
Priču koju je na svom Fejsbuku podelio Mišo Vujović prenosimo u celosti:
"Ko je misteriozni Nikšićanin i da li su upravo tu korijeni evidente mržnje najmoćnije žene Novog svjetskog poretka prema Srbima? Kako tvrdi Radulović, ova šokantna priča do sada je obljavljena u 127 domaćih i svjetskih listova i sudeći prema interesovanju mnogih tiražnih novina, prijeti da ugrozi i Klintonovu oralnu storiju iz Ovalnog kabineta. Vođen motom da je naredu dovoljno „hljeba i igara” Filip Radulović voajerskom strašću po malo, na kašičicu saopštava Javnosti nove detalja iz života gospođe Olbrajt.
- Ne mogu da griješim dušu Medlin je prema nama Njegoševim drugovima, bila veoma galantna. Čašćavala nas je često bozom i kolačima u tada popularnoj poslastičarnici „Korzo". Njegoša je bilo sramota da nas žena čašćava i često je izbjegavao zajedničke izlaske. Medlin je insistirala da se viđamo. Tek kasnije sam saznao i zašto. Ona je stvarno voljela „Njegoša", bio je najljepši od svih nas, ali i najstidljiviji. Ubjeđivala ga je da mu kupi odijelo da ne ide u suknenom. On je to odbijao energično. Bio je ponosan i danas je ostao takav. Za dan američke državnosti 1954. ambasada je u Beogradu pravila prijem. Medlin je na prijem kao kćerka čehoslovačkog ambasadora povela i Njegoša. Zamislite svi u odijelima, frakovima, Njegoš u crnogorskoj suknenoj nošnji. Na tom prijemu, je upoznala majora Atertona, koji je za vrijeme rata bio u štabu kod Draže Mihailovića, da bi kasnije bio postavljen kao vrstan poznavalac naših prilika, za američkog vojnog atašea. On je od nje bio dosta stariji, ali je stari lisac brzo osjetio njenu pohotljivost i počeo da plete mrežu. „Njegoš" je tih dana otišao na ferije. Ona mu je na stanici stavila ruku na stomak i saopštila da je trudna. On se mučenik trgao, kao opečen sklonio je ruku. Već je naslućivao da ona pomalo voli da švrlja, - ležerno i strasno upozoravajući četrdeset godina mlađu suprugu Dušku da pred novinarom pokrije koljena pripovijeda nove pikanterije u priči koja lelujavo titra po ivici stvarnosti.
- Tog ljeta, nastavlja svoju sočnu priču Filip, „Njegoš" je na selu u okolini Nikšića vrijedno radio sa rodbinom na skupljanju ljetine. Otac i stric su mu kada je pošao za Beograd kupili novo hangar odijelo. Blistao je, visok, zgodan, crn, manekenskog hoda. Djevojke su se po Knez Mihailovoj za njim okretale. Kod kafane Zagreb samo nekoliko dana po povratku, susreo je i Medlinku. Dan prije toga njegov najbolji drug mu je saopštio da je Medlinka spavala sa četvoricom njegovih drugova. Njegoš je htio da prođe pored nje, ali se ona ispriječila - tada su otišli J.O Skadarlije i koliko je meni poznato više se nikada nijesu viđeli iako je ona i 1957. godine bila u Beogradu i kraće vrijeme radila u američkoj ambasadi, - tvrdi Radulović podvlačeći da je to upravo bila prekretnica u njenom te iste večeri otišao u sobu kod svog najboljeg druga Nikole Tomanovića iz Cuca se pravdao da je čuo da su raskinuli priznavši da ga je mlada Korbelova 15 dana povela na izlet u Bukovičku Banju kod Aranđelovca. Čuo sam da Medlin i dan danas obožava kiselu Knjaz Miloš. Nikola mu je te večeri rekao da je Medlin spavala još sa Draganoi Nikolićem iz Paraćina, Mićom Kebarom iz Bileće i Božom Sekulićem iz Bijelog Polja - kategoričan je Radulović tvrdeći da su i njemu kasnije sva četvorica potvrdila da su vodili ljubav sa vatrenom Madlenkom. Nadahnuto i sočno biograf seksualne akrobatike Josipa Broza, ređa niz pikantnih detalja, ove nikšićko-češke ljubavne romanse.
- Major Aterton koji je dosta bio stariji od Olbrajtove iz prikrajka je nekoliko mjeseci vrebao priliku da joj se približi. Svakodnevno je obasipajući nježnostima. Očajna Madlen mu se povjerila da je u drugom stanju. Stari, previjani obavještajac joj je obećao da ništa ne brine i da je dijete njegova briga. „Udomićemo ga u Los Anđelesu kod mojih bogatih prijetelja. Ona je glumica on producent, godinama su.u braku, a nemaju djece"“
Medlin je pristala i godinu dana kasnije se i vjenčala sa majorom Atertonom, koji joj je postavio rame za plakanje. Aterton je bio veoma uticajna ličnost u obavještajnom svijetu i on je poslao predlog za Medlin da se upiše u obavještajni koledž CIA u Australiji. Taj predlog je prošao, ali ne i Medlinka. Na prvom psihokvalifikacionom testu od mogućih 100 bodova Olbrajtova je dobila stega 25, i naravno nije mogla biti upisana. Tada je Aterton zaposlio kao činovnika u američkoj ambasadi u Beogradu. Mislim da su njih dvoje u braku živjeli oko dvije i po godine. On je Medlinki bio odskočna daska za dalje napredovanje i usavršavanje. Ubijeđen sam da, iako nije uspjela da se upiše u Obavještajnu školu, već tada preko Atertona postala Cijin saradnik, a kasnije i stalni član, jer je naša Udba otkrila za vrijeme njenog službovanja u američkoj ambasadi u Beogradu da se bavi špijunažom. Možda je zbog toga i napustila Beograd i ona i Aterton i danas nas i mrzi zato što se u nekoliko aspekata ovdje nije ostvarila - veli Radulović, ubijeđen da će suđenje u Parizu biti pravi medijski spektakl.
Po njegovim riječima, najveće svjetske medijske kuće su najavile dolazak, ali on insistira na suočenju, na koje ubijeđen je ona sigurno neće doći. Upravo ova tvrdnja i obilje pikantnih detalja koji trepereći usmjeravaju svjetlost u njegovom smjeru, govore da je misteriozni „Njegoš" sam Radulović, što on, naravno, energično demantuje, ili literarni junak poput Jevrićevog Grubana Milića u romanu „Heroj na magarcu putuje u Hag“, koga uspaljena i upjenušena Amerikanka po imenu Malden Olbrajt, juri lično da uhapsi, zato što joj je njim „pukla đana kod Kalemegdana“.
Bilo kako bilo, „hljeba i igara" narodu nikada nije dosta, a ni Olbrajtova ne zaostaje sa svojim predsjednikom, ljudi sličnih sklonosti najlakše zajednički funkcionišu. Nije tako daleko 17. septembar, kao ni činjenica da u dejstvima NATO alijanse na republiku Srpsku 1995, nije gađana Bileća, odakle je Mišo Kebara, kao ni ove godine Cuce, Bijelo Polje i Paraćin..., što potvrđuje da su naši strijelci gađali nisko, ali efektno. "Glas Crnogoraca“, 26.08.1999".
(Kurir.rs/Mišo Vujović)