Milo Đukanović, kao sedmostruki premijer, i sadašnji predsednik Crne Gore, dao je intervju za pogodrički portal CDM u kome je osvrćući se na aktuelne teme izjavio da je u 1990-im godinama srpski nacionalizam promovisao ideju o svim Srbima u jednoj državi, što je, kako je naveo, bila zvanična politika Srbije.
Đukanović, je kako je naveo ovaj portal upozorio na ambicije srpskih nacionalista u regionu i instrumentalizaciju Srpske pravoslavne crkve za ostvarenje teritorijalnih ciljeva.
Inače, više od polovine ovog intervjua posvećeno je SPC, Srbiji i Srpskom svetu.
Ovde prenosimo najzanimljivi deo intervjua bez skraćivanja i u oroginalu:
Sadašnja demokratski izabrana vlada bar na prvi pogled ne potiskuje u prvi plan evropske vrijednosti. Kako to protivrječi evropskim težnjama državljana?
Đukanović: Iako nova vlada važi za protivevropsku, velikosrpsku i takvu koja gaji politiku nekog neracionalnog odnosa prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i proruskim osjećajima, i toj vladi je jasno da je Crna Gora već daleko na evropskom putu. Jasno im je da istupanje iz saveza NATO i s evropskog puta nije moguće i da se vlast nastavlja na temeljima prethodne vlasti. Problem je u tome da nisu dovoljne samo riječi. Postupanjem treba dokazati da spadaju u taj sistem vrijednosti. A tu se ova nova vlada spotakne kod svakog konkretnog pitanja.
Prošla godina je jasno pokazala nezrelost vlade da ispuni ono što su evropski ciljevi Crne Gore. A to je, nažalost, bilo i vrijeme propadanja države, i to u privrednoj, zdravstvenoj, kao i institucionalnoj oblasti, pa na kraju krajeva i u političkoj oblasti. Uz svo poštovanje volje državljana, smatram da vlada nije položila ispit, i sad doživljavamo primjetne promjene raspoloženja kod ljudi koji hoće drugačiju vladu još prije isteka ovog mandata, da se država vrati ka osvajanju sledećih etapa do svog evropskog cilja.
Prizori vjerskih pohoda po ulicama Crne Gore daju utisak da cijeli region još uvijek malo previše smrdi na 90-e godine. Da li je to pogrešan utisak?
Đukanović: Ja sam pri toj ocjeni čak strožji. To ne podsjeća na 90. godine, nego to jeste to. U 90-im godinama je srpski nacionalizam promovisao ideju o svim Srbima u jednoj državi. To je bila zvanična politika Srbije i to su i ostvarili. Srpski nacionalisti iz Sarajeva su tada vikali da su ugrožena njihova prava u Bosni i od Srbije zahtijevali zaštitu njihovih prava. Milošević je stupio u tu omču i znamo kako stravično krvoločno se to završilo: sa skoro 150.000 ljudskih žrtava i epilogom u Hagu.
I šta sad? Sad je riječ o srpskom svijetu?
Đukanović: Umjesto svih Srba u jednoj državi, imamo parolu “srpski svijet”. Visoki zvaničnici Vlade Srbije kažu da je zadatak sadašnje generacije Srba da udruže sve Srbe i tako zaštite njihova, navodno ugrožena nacionalna prava. To je samo drugačije oblikovan isti cilj. Sve to je, naravno, popraćeno ozbiljnom ofanzivom, medijskom, finansijskom, obavještajnom, sa ciljem da ostvare ono što nisu u ranim 90-im godinama.
U čemu je uopšte razlika između današnjeg vremena i 90-ih godina?
Đukanović: Tada su velikosrpski nacionalisti imali na raspolaganju mnogo više instrumenata. Imali su saveznu vojsku (JNA), savezne zakone – koji su uz nacionalističku zloupotrebu između ostalog propisivali da su se državljani Crne Gore morali odazvati na poziv u vojsku, u suprotnom su ih zatvarali. Imali su na raspolaganju saveznu policiju, carinu, službu bezbjednosti, sve savezne organe koje su mogli zloupotrebljavati protiv onih dijelova države koje su vidjeli kao svoj plijen.
Danas toga nema, danas je Srpska pravoslavna crkva jedina prekogranična infrastruktura srpskog nacionalizma. Ako nekome na Zapadu jednostavno kažete da postoji neki spor između države i jedne vjerske zajednice u Crnoj Gori, to će shvatiti u smislu da država nije dovoljno fleksibilna, a još ako je riječ o državi sa Balkana, sa komunističkom prošlošću, odmah im se može činiti da im je sve jasno.
Ali ne razumiju da tu nije riječ o pitanju vjerskih sloboda nego je riječ o pitanju instrumentalizacije vjerske zajednice za rušenje suverenosti susjednih država da bi se ostvario projekat velike Srbije, ovog puta pod parolom “srpskog svijeta”.
Može li to proći?
Đukanović: Sada je tržište za velikodržavni projekat znatno skučeno. Velikosrpski nacionalizam je izgubio svoje uporišne tačke u Hrvatskoj i, bez obzira na to da li to žele priznati, izgubio ih je i na Kosovu. Ostale su mu Crna Gora i Republika Srpska u Bosni i Hercegovini.
Naravno, ne žele se odreći Republike Srpske, ali prioritetno je napadati jeste ozbiljan rizik, jer je Dejton proizvod međunarodne zajednice i njegovi autori će taj proizvod vrlo odlučno i do kraja braniti. Niko ne voli da krene u sukob sa autorima Dejtona, Amerikancima.
Crna Gora im se u vezi sa tim doima lakšim plijenom. Mi u Crnoj Gori smo izuzetno odlučni, da ne dozvolimo ponavljanje tragedije s kraja 20. vijeka. Iskustvo zadnjih nekoliko godina je do te mjere probudilo crnogorski patriotizam da bi nam Srbija teško mogla napraviti veću uslugu.
Patriotizam ili nacionalizam?
Đukanović: Patriotizam. Kod nas nacionalizam nikada nije dobio veliki zamah, osim toga, crnogorskim nacionalizmom nismo nikoga nikada ugrožavali. Naša politika je bila i ostala da se protiv srpskog ili bilo kojeg drugog nacionalizma ne želimo boriti crnogorskim nacionalizmom, nego se borimo državljanskim konceptom našeg društva.
Čvrsto sam uvjeren da Crna Gora može preživjeti samo kao država državljana. Ako pogledate sastav stanovništva, jasno je da je društvo državljana taj štit koji nas brani od nazadnjačkog nacionalizma.
Kurir.rs/CDM