U mrtvačnici u Prištini, u kojoj se nalazi 350 tela ili delova tela za koje se do sada nije znalo kome pripadaju, sedamdeset, kako su pokazala forenzička veštačenja, potiče sa lokacija na kojima se očekuje da su pokopani Srbi, otkrio je Veljko Odalović, predsednik Komisije za nestala lica, na skupu "Porodice ne odustaju u traganju za istinom i pravdom".
Skup je organizovan povodom dvadesetdvogodišnjice od osnivanja Udruženja porodica kidnapovanih i nestalih. Odalović je dodao da ulazimo u drugu godinu od kako nema sastanaka sa Prištinom na temu rešavanja sudbine nestalih, nema otkrivanja novih masovnih grobnica, niti ekshumacija, pa čak ni na devet lokacija koje su dogovorene na pregovorima u Briselu, prenele su Novosti.
- Došlo je do vremena za suočavanje sa zločinima nad Srbima, što ni Prištini, ni međunarodnoj zajednici ne odgovara, jer je pod međunarodnim mandatom najviše zločinjena počinjeno, nikoga nisu oslobodili, niti su bilo koji slučaj rešili. Svaki razgovor sa njima posle sukoba završavao se nailaskom na zid. Ako su i imali informacije, odneli su ih i ništa nam nisu dali. Slično kao Priština, ponaša se i Zagreb, pa već tri godine nije bilo sastanka Mešovite grupe za pitanja nestalih - kazao je Odalović.
Na skupu je emitovan i potresan dokumentarni film "Čekajući Davora", u kom Davorova majka Gordana Ristić opisuje kako joj je sin otet, 22. juna 1999, kako joj je jedan Albanac uzeo 8.000 evra da bi joj ga vratili, ali to se nije desilo nikada. Opisuje i kako je za njim tragala po napuštenim školama i zatvorima na Kosovu, kako se obraćala međunarodnim predstavnicima, kako su zapisnci sa njenim izjavama nestali, i kako su joj neki Albanci rekli da je on jedan od onih koji su odvedeni u Albaniju, gde su im izvađeni organi, a oni, navodno, bačeni u more. Gordana i danas traga za Davorovim kostima.