Vernici širom sveta sutra praznuju svetu varvaru, poznatu u našem narodu i kao svetu Barbaru, čije se čudotvorne mošti danas nalaze u Kijevu. Svakog 17. decembra kuva se tradicionalna “varica”, sije božićna pšenica, poštuju se određeni običaji, a postoje i posebna vjerovanja!
Sveta Varvara, poznata i kao Sveta Barbara, hrišćanska je mučenica i svetiteljka. Pravoslavna crkva proslavlja je 17. decembra, a smatra se zaštitnicom rudara, zemljoradnika, zidara, kuvara, tesara…
Običaj nalaže da se svakog 17. decembra u plitke tanjiriće ili saksije seje žito koje će da ozeleni do Božića. Ako je žito bujno, godina će biti rodna i dobra. Stoga ovo žito lijepo njegujte kako bi vam godina bila blagorodna. Osim sijanja žita, sutra obavezno kuvajte žito za ručak ili za desert.
Postoji narodni običaj da se uoči Svete Varvare kuva žito – varica i uveče ostavi da uvri pored vatre u loncu, pa se sutra na Varvarin dan gleda sa koje je strane navrilo, vjeruje se da sa te strane u polju treba sijati pšenicu, ako se želi dobar rod. Vareno žito se jede u kući, njim se posipa mjesto gdje se uzima voda za piće, a miješa se i sa soli, pa se daje stoci.
U Srba je narodna godina, kao i crkvena danas, počinjala 1. septembra, pošto se pobere ljetina, pa je zato Varvarin dan bio prvi dan u ovoj godini. U nekim krajevima Srbije običaj je i da se na današnji dan potope zrna pšenice u vodu da proklijaju pa se na Božić iznesu da se vidi koliko je porasla pšenica. U novija vremena, zrna pšenice se natope i stave na tanjirić ili u činijicu pa kad pšenica poraste iznese se na božićnu trpezu.
Sveta Varvara živjela je u 3. vijeku, u vrijeme rimskog cara Maksimilijana. Otac joj je bio po imenu Dioskor. Bio je mnogobožac i vrlo strogo je vaspitavao svoju kćer. Ali jednom prilikom, kada je htio da zida kupatilo, on zapovijedi da se naprave dva prozora, a Varvara je zatražila tri, za Oca, Sina i Svetoga Duha. Kada je ovo čuo, njen otac je bio sablažnjen što mu je kćerka hrišćanka. Odvukao ju je kod starešine oblasti, gdje djevojka hrabro prizna da je hrišćanske vjere i da se nikada neće pokloniti idolima.
Zbog takvih njenih riječi, staviše je na muke, najprije je istukoše, palili su joj rebra i grudi, a na kraju su je svukli do gola i tako gradom proveli. Sam otac Dioskor je svojoj kćeri odsjekao glavu. Tako se ova mlada djevojka žrtvovala za Hrista, a njenog oca je stigla zaslužena kazna – jednom ga je pogodio grom i skončao je u mukama. Na ikoni se sv. Varvara predstavlja u običnom tadašnjem ženskom odjelu sa krstom i mitrom u ruci, a njene čudotvorne mošti čuvaju se u Kijevu. Proslavljena u Carstvu Hristovome, ona se mnogo puta javljala do dana današnjega, ponekad sama, ponekad u pratnji Presvete Bogorodice
Kurir.rs