Želja da pojede jednu običnu smokvu, Vanju Gudac (43) koštala je normalnog života, zbog koje sada on kao i cela njegova porodica vode pravu bitku. Iako su već svi doktori digli ruke od njega, jer je zbog nedostatka kiseonika u mozgu Vanja sada već 73 dana u komi, porodica ipak od njega ne odustaje - u prilog tome ide i njegovo blago reagovanje na pojedine zvukove.
Zbog zdravstvene situacije, 43-godišnji Vanja iz Hrvatske završio je u bolnici. Svega nekoliko sati nakon što je primljen, osoblje bolnice pronašlo ga je na podu WC-a. Smokva koju je jeo zapela mu je u grlu, mozak mu je ostao bez kiseonika i završio je u komi. Idiličan život porodice Gudac se u svega nekoliko sekundi srušio poput kule od karata.
"Prvih 15 dana njegovog stanja u toj komi bilo je prestrašno. Stalno su nam doktori govorili da neće preživeti, ali nakon toga su pitali kada ćemo da ga vodimo kući. Kao da je komad nameštaja", ispričala je njegova majka Vera Gudac.
Vanja najbolje reaguje na muziku, na snimke i glasovne poruke.
"Svakodnevno odlazim do njega, puštam mu pesme, pozdrave i želje za brzi oporavak koje dobijem od nepoznatih ljudi. Najveća mi je nagrada treptaj i stisak ruke. Institucije su od Vanje digle ruke, ja ne želim", rekla je Tatjana Popović Naglić.
Tada se oglasio i njegov brat, te rekao: "Svaki video, svaka slika koje dobije – mislim da je to njemu duševna hrana, znači neki pokretač, neka nada u bolje sutra", napomenuo je njegov brat Vlado Naglić za Dnevnik TV.
Upravo zbog toga njegova porodica veruje da mu se može pomoći. "Htela bih da zamolim sve koji su pri volji, koji su čuli Vanjinu priču da nam, ako mogu, slobodno pošalju poruku. Može to biti čitanje priče, može to biti samo pozdrav. Vanja odlično reaguje na to, a to je sve što mu mi sada možemo pružiti", rekla je Popović Naglić.
"Glasovne poruke i muzika mogu pomoći"
Marina Raguž, neurohirurg Kliničke bolnice Dubrava, potvrdila je da poruke zaista mogu da stimuliraju mozak ljudi u komi. "Porodica se uvek trudi da razgovara s bolesnicima, da im pušta muziku i da na bilo koji način stimuliraju bolesnike jer ne možemo isključiti da to može podstaći mozak", objasnila je.
Dodala je da je u Hrvatskoj zabeleženo nekoliko slučajeva poput Vanjinog. "Nažalost, postoji nekoliko bizarnih slučajeva, a najbizarniji su se dogodili kod dece. Imali smo kandidata kog smo razmatrali za dubukomozgovnu stimulaciju – to je bilo dete koje se ugušilo klikerom. Imamo pacijenta, isto se radi o detetu, koje je duvalo balon i ugušilo se", rekla je.
Eksperimentalnom studijom ona je, zajedno s drugim lekarom, probudila oko 30 posto ispitanika koji su dostigli nivo svesti na kojoj mogu komunicirati. "Da bi neko postao kandidat za metodu, potrebno je zadovoljiti neurofiziološke, neuroradiološke i kliničke kriterijume. Odnosno, moramo da testiramo postoji li signal između mozga i periferije, kakvo je stanje bolesnika i radimo razne radiološke pretrage", napomenula je.
Međutim, filmski scenariji u kojima se neko nakon 15 godina iz kome sam od sebe probudi se ne događaju, odnosno nema dovoljno podataka da bi tako nešto moglo biti zdravstveno dokazano. "Mi smo probudili bolesnika koji se oporavio donekle, nakon što je godinu dana bio u dubokoj komi", rekla je.
"Ljudi poput Vanje su na margini društva"
Ljudi poput Vanje, pojasnila je, nalaze se na margini društva i oni zapravo nikome ne pripadaju. "Oni nisu palijativni, nisu onkološki i nisu posleoperativni pacijenti. Tako da zapravo ovaj problem nije adekvatno rešen. Bilo bi dobro osnovati jedan veliki neurorehabilitacijski centar koji će takvim pacijentima omogućiti adekvatnu negu i u kojima će moći da se sprovode eksperimentalne metode lečenja", zaključila je Raguž.
Kurir.rs/Dnevnik TV/Jutarnji list