"Hrvatska je na dobrom putu da postane zemlja u kojoj će uvezena radna snaga živeti u getima, ne uklapajući se u lokalno društvo i njegove tokove. Vodeći stručnjaci za migracije kažu da Vlada nije donela odgovarajuće programe i propise za integraciju ekonomskih migranata, iako je jasno da privreda više ne može da funkcioniše bez stranaca u nekoliko sektora, kao što su građevinarstvo, saobraćaj i turizam, piše zagrebački portal Index.hr u opširnoj analizi novonastalog problema.
Štaviše, nije neobično sresti migrante iz Nepala, Indije i Filipina u javnim službama, poput pošte, ili u lokalnoj pekari, ali u Hrvatskoj i dalje žive životom stranaca. Propisi su regulisani samo u pravnom smislu - od 2021. godine strani radnici se uvoze kada nema odgovarajuće radne snage na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, a postoji potreba za njihovim zapošljavanjem. Pre toga se svake godine određivala kvota dozvoljenog broja stranaca koji su dolazili da rade u hrvatskim firmama.
„Biće teško integrisati se“
Dr. Anđelko Milardović, profesor na zagrebačkom Fakultetu hrvatskih studija i autor nekoliko knjiga o migracijama, objašnjava: „Hrvatska ima veliki broj emigranata, građana koji su se odselili u druge zemlje EU, pa s obzirom na to da sistem mora funkcionisati na različitim razinama, uvozimo radnu snagu.
"Novi radnici sada dolaze preko specijaliziranih agencija, ali ne možemo reći da postoji osmišljena useljenička politika.Migracijska politika RH ne postoji pa će uvezenu radnu snagu biti teško integrirati u naše društvo ."
Sa Milardovićem se slaže i dr. Snježana Gregurević sa Instituta za migracije.
"Hrvatska nije usvojila dokument o migracijskoj politici, niti imigracionu ili integracijsku politiku. S obzirom na potrebe hrvatskog tržišta rada za stranom radnom snagom i kontinuirani porast broja stranih radnika u poslednjih nekoliko godina, krajnje je vreme da se kreatori i kreatori javnih politika ovu činjenicu uzimaju u obzir kako na nacionalnom, tako i više na lokalnom nivou“, dr. Gregurević nastavlja:
„Do sada su usvojene mere integracije i akcioni planovi namenjeni tražiocima azila, odnosno licima pod međunarodnom zaštitom, dok za kategoriju stranih radnika nije bilo ciljanih mera. To i ne čudi s obzirom da će do 2021. godine većina stranih radnika radnike u Hrvatskoj činili su migranti iz okolnih zemalja, čija je kultura, jezik i norme ponašanja slični većinskom stanovništvu. Pošto će se od 2021. godine povećati broj stranih radnika iz udaljenih azijskih zemalja poput Indije, Filipina, Nepala i drugih, je potreba da se usvoji integraciona politika koja bi ta grupa, uz tržište rada, bila uključena i u druge sfere društva“.
„Trenutno stvaraju paralelna društva“
Razlike se, smatraju Indekovi sagovornici, uglavnom mogu prevazići organizovanim učenjem "hrvatskog jezika za strane radnike, jer je to najvažniji preduslov za društvenu integraciju".
„Poenta istinske integracije je ovladavanje jezikom, bez obzira na to gde radi. Čim radnik savlada jezik, ulazi u krug simboličke stvarnosti i razumevanja društva i sredine u kojoj živi. Kurs hrvatskog jezika je pretpostavku integracije kako bi se ti ljudi osećali kao društvena bića, deo ovog okruženja. Trenutno žive na 'ostrvima', nemaju kontakt sa lokalnim stanovništvom i stvaraju 'paralelna društva'", kaže dr. Milardović.
On naglašava da je elementarni uslov jezik. "Ne vera ili kultura, već jezik. U nekim poslovima je to neophodnost, na primer u restoranima, pekarama i uslužnim delatnostima. Poznavanje jezika pečalbara dobro je za naše društvo, ali i za same radnike", dodaje on.
Hrvatska bi, uzimajući u obzir primere drugih zemalja EU, trebala kreirati takvu integracijsku politiku u kojoj će se migranti osećati prihvaćenim i punopravnim članovima društva, bez stvaranja paralelnih društava koja nemaju dodira s hrvatskim društvom“, smatra dr. Snježana Gregurević nastavlja:
„Kako to postići, pitanje je kojim bi se trebali baviti kreatori javnih politika, ali i političke partije, donoseći kvalitetne političke programe koji uključuju i pitanje integracije stranaca“, dodaje ona.
Brojni su primeri neuspešne integracije u Evropi
Hrvatska politika može očekivati probleme jednake onima sa kojima se suočavaju druge zemlje EU sa velikim brojem migranata.
„Primeri integracije većine evropskih zemalja koje su primile veliki broj migranata pokazuju da integracija nije uspela i da te zemlje, vodeći uglavnom multikulturalističke politike, nisu uspele da integrišu imigrante u glavne tokove društva“, kaže Gregurević.
„Primeri neuspešne integracije su evidentni u zemljama kao što su Belgija, Holandija, Švedska, Francuska, Italija i Nemačka, gde su određene imigrantske zajednice potpuno odvojene od mejnstrim društva i nastavljaju da se pridržavaju društvenih normi koje nisu kompatibilne sa liberalnim vrednostima. zapadnoevropskih društava. Pored toga što u ovom slučaju ne dolazi do integracije, urušava se i socijalna kohezija koja je neophodna za normalno funkcionisanje društva i njegov razvoj“, rekao nam je dr Gregurević.
„Važno je znati i planove migranata“
Stručnjaci upozoravaju da je važno znati da li sadašnji migranti, među kojima je većina radnika bez porodice, nameravaju ostati u Hrvatskoj i dovesti svoje porodice.
„Strani radnici se ponašaju kao naši roditelji koji su šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka otišli da rade u Nemačku. Otac bi poslao novac, a porodice bi ostale u Jugoslaviji. Isto tako, novi radnici sada samo šalju novac svojim porodicama, a ne donose ih. ovde.Nasuprot tome naši novi emigranti odlaze sa celim porodicama.Ovo je prava emigracija. Radi se o smeni stanovništva, nema zavere nego je taj proces nastao lošom politikom svih hrvatskih vlada iz devedesetih do danas“, napominje dr Anđelko Milardović.
"Naravno, postavlja se pitanje trajnosti njihovog boravka u Hrvatskoj. Da li nameravaju da ostanu u Hrvatskoj duže od nekoliko godina, žele li da dovedu svoje porodice u Hrvatsku, ili možda koriste pravo na spajanje porodice ako Ako nameravaju da ostanu u Hrvatskoj, svakako bi ih trebalo ohrabriti da uče jezik, a lokalna zajednica ili poslodavac bi im trebao omogućiti besplatne tečajeve hrvatskog jezika i kulturne orjentacije. Bez znanja jezika je nemoguće očekivati integraciju na sociokulturnom, pa i pravno-institucionalnom nivou“, dodaje Snježana Gregurović iz Instituta za migracije.
Hrvatska politika je očigledno pred velikim izazovom, a pitanje je kada i kako se baviti ovom temom u predizbornom periodu. Do sada su, prema rečima dr Milardovića, napravljene greške koje se ne mogu lako ispraviti jer su se dešavale decenijama.
„Mi smo u situaciji čiste perverzije“
„Mi smo u situaciji čiste izopačenosti – proizveden je sistem proterivanja stanovništva, poslovne i političke elite su napravile tako da se mlada moćna populacija iseljava, a uvodi se jeftina radna snaga kojom su poslodavci zadovoljni. jer radi šta god treba“, kaže dr Milardović.
„Kontroverze se javljaju i zbog toga što rade za novac za koji domaći radnici ne žele da rade, a koji preferiraju veliki domaći preduzetnici nastali na osnovu konverzije, odnosno pljačke veka, u čemu su pomagale političke stranke, a to je, kako se navodi u saopštenju. “, primećuje dr Milardović i ironično kaže:
„HDZ bi u budućnosti mogao imati novog koalicionog partnera, Milorada Pupovca, HDZ-ovca istočnog obreda, mogla bi zameniti Nepalska stranka. Vremenom će se formirati manjina. to je kulturno i jezički toliko daleko od hrvatske stvarnosti da je sve moguće“.
Milardović smatra da je razlog za iseljavanje mlađe populacije – što onda podstiče useljavanje uvezene radne snage – činjenica da „mladi ne žele da žive u mekoj diktaturi Andreja Plenkovića, u kontrolisanoj partijskoj državi, već preseliti se u demokratsku državu. Od takve države imaju koristi samo vlastodršci, dok ostali ne žele da im kradu vreme kao najvažniju životnu vrednost.Zemlju su zauzeli narcisi,kradljivci vremena,pohlepni ljudi i diktatori. "
„Integracija je dvosmerni proces“
Dr. Snježana Gregurović iz Instituta za migracije smatra da je „upravljanje migracijama i sistemom azila složen zadatak za svaku državu, pa tako i za Hrvatsku, koja nema dugogodišnje iskustvo useljavanja kulturno i civilizacijski raznolikih grupa migranata, a odnedavno i treba kontrolisati granicu šengenskog prostora. Stoga što je pre moguće stvaranje kvalitetne integracijske politike koja će pomoći uključivanju stranih radnika, ali i drugih kategorija stranaca u hrvatsko društvo u cilju postizanja socijalne kohezije, što je neophodno za razvoj i normalno funkcionisanje svakog društva treba pristupiti što pre“.
Indekov sagovornik kaže da uspeh integracije najviše zavisi od društva koje prima migrante.
„Integracija je dvosmeran proces i iako zavisi od obe strane – od imigranata koji se useljavaju i od društva koje ih prima – pokazalo se da je društvo koje ih prima sa svojim politikama integracije ključno za integraciju migranata, tj. u kom pravcu će se odvijati ova integracija“, zaključuje on.dr Snježana Gregurović.
Uvoz strane radne snage mogao bi da postane jedno od najosetljivijih društvenih pitanja u narednim godinama, jer nam preti stvaranje svojevrsnih geta, kakvi postoje u drugim evropskim zemljama, kao i sukob sa domaćim radnicima oko cene. rada.
Hoćemo li živjeti u Hrvatskoj sa strancima koji su nam potrebni za posao, ali ćemo se praviti da ih ne poznajemo?, pita se u analizi Index.hr.
(Index.hr)