SVILAJNAC - Kada je za 400 franaka kupio polovni motokultivator sa kojim je do tada tri godine obrađivao vinograd, baštu i park gazde u švajcarskom mestu Lavinji, Slobodan Mladenović, koji je veći deo radnog veka proveo kao kamiondžija, nijednog trenutka se nije dvoumio kako da ovu mašinu preveze do rodnog grada.
"Umesto da plaćam skup prevoz kamionom ili vozom, odlučio sam da se u Svilajnac uputim za upravljačem motokultivatora. Ali ne samo što sam sporednim putevima kroz pet evropskih država vozio mog "hajnca" od 12 konjskih snaga, koji može da razvije brzinu od najviše 25 kilometara na sat, već sam iskoristio i njegovu prikolicu, nosivosti do 1.200 kilograma, pa u zavičaj, iz svog stana u Švajcarskoj, prevezao frižider, zamrzivač i još neke delove kuhinje. Iako sam se plašio kiše, na putu koji je pre nekoliko godina trajao 19 julskih dana, srećom, neprekidno me je pratilo sunce", objašnjava Mladenović.
Prešao je, inače, 1.450 kilometara i 18 noći spavao na ciradi ispod prikolice svog vozila.
"Na putevima u Švajcarskoj, Nemačkoj i Austriji, gde je bilo velikih uspona i nizbrdica, nigde nisam video policajca i niko me nigde nije zaustavio, sve do mađarske granice. E, tu su mi oduzeli pasoš i tek posle dva dana, bez reči objašnjenja, dozvolili da nastavim dalje. Njihovim carinicima, opet, nikao nije bilo jasno kako sam na toliki put krenuo u radnom kombinezonu, za upravljačem poljoprivredne mašine? Na auto-put sam prvi put stupio u Beogradu, kako bih preko mosta Gazela prešao na drugu stranu, a onda sam se vratio na stari carigradski drum i nastavio do moje Resave", seća se Slobodan, koji je tek u zavičaju sveo račune ove nesvakidašnje "ture".
Po dva dana krstario je putevima Švajcarske i Srbije, a pet, odnosno šest, bio na drumovima Nemačke i Austrije.
Jedino je, umesto planirana dva, četiri dana proveo na teritoriji Mađarske. Duž čitave trase svega pet puta sipao je po deset litara dizela u rezervoar svog vozila, čija je prikolica sa švajcarskim oznakama specijalno za ovo putovanje imala i dodatno svetlo!