NASER ORIĆ: Žao mi je što nisam ubio generala Morijona!

SARAJEVO – U svojoj životnoj ispovesti objavljenoj u knjizi “ Od gazimestana do Haga i nazad”, autora Avde Husenovića, koja je promovisana prošle nedelje, ratni komandant Srebrenice Naser Orić otkriva brojne pojedinosti iz opkoljene zaštićene zone UN, među kojima je otkrio da mu je žao što nije ubio tadašnjeg komandnata UNPROFOR- a u BiH francuskog generala Filipa Moriona.

Orić je optužio Moriona da laže kada, danas tvrdi da je došao spasisti stanovnike Srebrenice i optužio ga da je sarađivao sa srpskom vojskom.
„ Da ga nismo zarobili, on ne bi ostao u Srebrenici.Međunarodna zajednica pokušava da ga napravi herojem, međutim, on je bio najveća kukavica.Ostaviti toliko naroda, žena i dece.... Pokušao je da pobegne kroz jedan propust, kanal, ali smo ga uhvatili i ponovo vratili među narod. Takve patnje koje je izdržao naš narod, niko nije preživeo. Kada se vratio među Srbe, posle sastanka u Srebrenici, on je njima rekao: „ Idite slobodno“. Sad mi je žao što ga nisam ubio“, rekao je u svojoj ispovesti Orić.

Orić svoju ispovest nastavlja pričom da srpske snage u Srebrenicu nisu dozvolile da uđe sol, što je dovelo do psihičkih i fizičkih poremećaja kod stanovnika opkoljene enklave. On navodi da su mnogi stanovnici u gradu u ratu umirali u užasima gladi, jer su se u njihovim stomacima nalazile grane, korenje, lišće, što je dovodilo do poremećaja rada creva.

Orić cenio Vukove sa Drine i Pantere, a Legiju nazvao jajarom

Orić u nastavku knjige iznosi stavove o pojedinim ljudima i svojim ratnim neprijateljima. Dobrim ratnicima nazvao je komandanta “ "Vukova sa Drine" Milana Jolovića Legendu, "Pantere" Ljubiše Savića Mauzera i druge. Istakao je da "smo se školski ganjali", dodavši kako je "njih delila neprimetna granica od dobrih ratnika do ratnih zločinaca".

"Opet, među srpskim specijalnim jedinicama bilo je i 'jajara' koje su imale jaku medijsku promociju. Prvenstveno mislim na Milorada Ulemeka Legiju i njegov ratni put. Taj je sve radio na blef. Od prilično lažirane biografije za Legiju stranaca, pa do ratnih podviga kojih uopšte nije bilo. Bilo ga je samo tamo gde je bilo nezaštićenih civila i pljačke", otkriva Orić.

Dodao je kako će Legija u istoriju ući samo po ubistvu premijera Srbije Zorana Đinđića 2003. godine.

"Đinđića neki Bošnjaci oplakuju, a on je u vreme najvećih zločina, sa Karadžićem na Palama, okretao vola", napisao je Orić.

Orić: Šešelj i Milošević su pokušali da me prevare

Opisujući, takođe, događaje tokom njegovog trogodišnjeg boravka u Hagu istakao više interesantnih detalja. Između ostalih, opisao je kako se desio sukob između Ivice Rajića, Paška Ljubičića i generala Tihomira Blaškića.

"Bilo je to 2004. godine. To je bila baš dobra frka. Upao sam među njih da ih razdvojim. Uspeo sam ih razdvojiti i sprečiti tuču. Posvađali su se zbog prebacivanja odgovornosti za zločine jedinih odnosno drugih jedinica. Ivica Rajić je na ''kvarnjaka'' sa leđa pokušao da udari generala Blaškića. Ja sam ga uhvatio za ruku i blokirao", sećao se Orić.

Opisao je i kako je generalu Dragomiru Miloševiću "pincetom vadio trepuške", a da su ga Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj pokušavali prevariti nagovaranjem da potpiše dokument kojim bi bilo dokazano da je tokom rata bio na vezi sa vrhom Srbije.

Dodao je kako su se Mladen Naletilić Tuta i Vojislav Šešelj konstantno družili i da su tražili da budu zajedno. Imali su, naveo je, cele filozofske rasprave kojima su se svi stanovnici haškog pritvora smejali.

Milana Lukića iz Višegrada, opisao je kao plašljivog čoveka, te nije mogao shvatiti kako je takav čovek počinio tako strašne zločine. Lukić, naveo je Orić, ne može da spavati jer ga proganjaju višegradske žrtve koje je spaljivao.

"Znao je iza ponoći takve krikove puštati da su ga injekcijama morali smirivati", dodao je.