A ŠTA JE S UBIJENIM I PROTERANIM SRBIMA Šolakovi ratnici iz fotelje Vučića nazivaju izdajnikom, a seju samoubilačke ideje da Kosovo treba PREDATI U RUKE KURTIJU

Shutterstock, Printscreen, AP Boris Grdanoski

Punih četvrt veka, od NATO agresije, slušamo različita mišljenja o tome šta Srbija treba da uradi s Kosovom i Metohijom. Predložena „rešenja za kosovsko pitanje“ kreću se u vrlo širokom spektru – od toga da Srbija „vojskom oslobodi Kosovo“ do potpunog odustajanja. Ali zanimljivo je: dok su ovi ratnici iz fotelje, uprkos činjenici da je njihova ideja i doslovce samoubilačka, u javnom prostoru prisutni stalno, ovi drugi javili su se tek nedavno.

Formalan povod za njihove istupe su mere koje je predložio Aleksandar Vučić, a javljaju se pojedinci, takozvani analitičari, komentatori i javne ličnosti. Opozicione stranke dobro se čuvaju da o Kosovu ne iznesu kakav stav, nastojeći da ne naljute ni domaću javnost ni pokrovitelje u svetu. To im, međutim, ne smeta da predsednika Srbije nazivaju izdajnikom, pa imamo prividni paradoks – u istim medijima, Šolakovim, opozicija Vučića optužuje za „prepuštanje Kosova Kurtiju“, a pojedine njihove pristalice pozivaju da Srbija odmah prizna nezavisnost Kosova – da ga, dakle, prepusti Aljbinu Kurtiju.

PAMFLET PUN LAŽI I GREŠAKA

Tako filmski reditelj Goran Marković u intervjuu za Radar, praveći paralelu s Trstom, koji je Tito prvo osvojio, pa morao da prepusti Italijanima, poziva na mirenje s nezavisnim Kosovom.

Najdalje je, međutim, otišla komentatorka Danasa u tekstu punom uvreda na račun Srbije i njenog predsednika. Ona zaključuje: „Kosovo je nezavisna država. To je rečenica kojom bi, s obzirom na stepen zaslepljenosti naroda, trebalo nazvati predmet u osnovnoj školi.“

Ovaj zaključak, međutim, nije utemeljen ni na kakvim premisama. Njen je zbrda-zdola napisan tekst samo gomila opštih mesta iz poznate nam propagandne agende, nabacanih bez ikakvog logičkog reda: „zločinačka politika Srbije“, „hiljade pobijenih Albanaca tokom devedesetih“, „skoro milion proteranih“…

Srba koji su živeli na Kosovu i Metohiji u ovom tekstu nema. Ni onih koji su ubijeni ili proterani. Ni onih koje Aljbin Kurti sada proteruje. Celokupna istorija Srba na KiM, merena vekovima (eno nezaobilaznih dokaza ove tvrdnje – Dečana, Gračanice, Banjske…) stala je u ovom pamfletu u iskaz: Srbi su tenkovima gazili albanske kuće.

Naravno da nećemo polemisati sa autorkom ovog teksta niti ukazivati na njene laži i greške. Gluvom priču pričati…

STARA PRIČA O LAKOM MORALU

Ali nikad nije suvišno podsetiti na elementarnu činjenicu: Kosovo nije nezavisno. Nije članica UN. Rezolucijom 1244 SB UN uprava nad ovim delom teritorije Srbije poverena je međunarodnoj zajednici. O daljem njegovom statusu vode se pregovori uz posredovanje Evropske unije.

Kosovo ima moćne sponzore, ali stav Srbije je jasan i izrekao ga je predsednik Srbije Aleksandar Vučić: „Nema dobrog rešenja kosovskog problema za Srbe“. Ali pristanak na nezavisnost Kosova za nas je neprihvatljiv.

I kad se već pravi paralela s Trstom, da podsetimo one što daju Kosovo na izjavu tadašnjeg visokog jugoslovenskog funkcionera Moše Pijade. U jeku krize oko grada na granici Italije i ondašnje Jugoslavije, on se na jednom mitingu obrecnuo na američku ambasadorku u Rimu, koja je tvrdila da je Trst italijanski.

- Ona može da daje samo ono što je njeno. A čujem da to često radi…

Ambasadorka je, naime, bila poznata po lakom moralu.