TRAGEDIJA KOJA JE TRAJNO PROMENILA ISTORIJU IZRAELA: Institut za politiku i ekonomiju jugoistoične Evrope (IPESE) o godišnjici masakra koji je počinio Hamas

Institut za politiku i ekonomiju jugoistoične Evrope (IPESE) o godišnjici masakra koji je Hamas počinio u Izraelu

Shutterstock, Peter Hermes Furian / Panthermedia / Profimedia

Institut za politiku i ekonomiju jugoistoične Evrope (IPESE) objavio je analizu povodom godišnjice Hamasovog masakra 7. oktobra kada je više od 1.200 Jevreja ubijeno u najsurovijem terorističkom napadu u istoriji Izraela.

Analizu prenosimo u celini.

Pre tačno godinu dana, 7. oktobra 2023. godine, Izrael se suočio sa nezapamćenom tragedijom, koja je trajno promenila njegovu istoriju i ostala duboko urezana u kolektivno sećanje.

Palestinske militantne grupe, predvođene Hamasom, pokrenule su akciju koji nije bila samo niz sporadičnih napada, već pažljivo organizovana invazija.

NAPAD KAO PAKAO NA ZEMLJI

Agresija je počela raketnim napadima, a onda su naoružani pripadnici Hamasa prešli granicu i infiltrirali se na izraelsko tlo koristeći razne metode, uključujući vozila i čak paraglajdere. Gradovi i vojne baze u blizini granice s Gazom postali su poprište ratnih sukoba, uz izveštaje o masakrima, talačkim krizama i žestokim borbama.

Jedan od najpotresnijih događaja desio se na otvorenom muzičkom festivalu NOVA, gde su mnogi nedužni izgubili živote u krvavom napadu. Civili, uključujući i decu, nisu bili samo kolateralna šteta – bili su meta.

Šok i strah izazvani ovim događajem osetili su se ne samo u Izraelu već širom sveta, gde su reakcije bile mešavina tuge, besa i poziva na mir.

Eli Vizel je jednom prilikom rekao: „Za mrtve i žive, moramo svedočiti“. Ova misao ukazuje na duboku moralnu dužnost da ne zaboravimo stradanja iz prošlosti, ne samo zbog samih žrtava, već i da bismo osigurali da buduće generacije razumeju ozbiljnost tih događaja i prepoznaju značaj sprečavanja sličnih zločina.

Profesor na Ben-Gurion univerzitetu u Negevu, južnom Izraelu, Eliezer Papo za više srpskih medija podvukao je da subota 7. oktobra u Izraelu, kada su napadi Hamasa počeli, izgledala kao dan u Holokaustu. Tada su otvorena vrata pakla.

Ambasada Izraela u Srbiji je predstavnicima medija prikazala 47 minuta nemontiranog materijala. Stravično je bilo i gledati… Stanovnici kibuca su brutalno ubijani, živi spaljeni, žene su silovane, civili su odvedeni u zarobljeništvo, a tela stradalih su vožena kroz Gazu kao ratni trofeji. To sve govori o razmeri i monstruoznosti zločina i hladnokrvnosti Hamasovih terorista.


NACIONALNI DAN SEĆANJA NA MASAKR OD 7. OKTOBRA

Lekcija koju je Izrael naučio 7. oktobra jeste da ništa ne može biti uzeto zdravo za gotovo, a ona je ostala duboko urezana u nacionalnu svest. Čak i godinu dana nakon tog dana, Izrael još uvek leči rane, oplakuje žrtve, moli za oslobađanje talaca i suočava se s egzistencijalnim pretnjama sa svih strana. To je priča Izraela proteklih 76 godina, ali nikada nije bilo godine poput ove – i svi se nadaju da se više nikada neće ponoviti.

Vlada Izraela je u martu 2024. godine jednoglasno odobrila obeležavanje nacionalnog dana sećanja na masakr od 7. oktobra i kasniji rat u Gazi, koji će se održavati svake godine 24. tišrija po hebrejskom kalendaru.

Shutterstock 

Ovaj godišnji memorijal obuhvataće dve državne ceremonije u čast vojnicima i civilima koji su pali u ratu protiv Hamasa i koji su ubijeni tokom brutalnog napada Hamasa. Ovaj dan će se obeležavati odvojeno od Jom Hazikarona (Dan sećanja na pale vojnike Izraelskih odbrambenih snaga i žrtve terora), izraelskog memorijalnog dana, koji se održava 4. ijara. S obzirom na to da ove godine 24. tišri pada na Šabat, prva godišnjica napada biće obeležena po gregorijanskom kalendaru, 7. oktobra.

Prema zvaničnim podacima, ubijeno je 1.200 ljudi, 251 osoba je zarobljena i odvedena u Gazu, a prema poslednjim procenama, 97 ljudi Hamas i dalje drži kao taoce, uključujući i 33 osobe za koje IDF pretpostavlja da su mrtve.


ŠOK I STRAH SU SE OSETILI ŠIROM SVETA

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić bio je jedan od prvih svetskih lidera koji je osudio napad Hamasa, pozivajući na zaštitu jevrejskog naroda i njihovo pravo na samoodbranu. Ovaj potez pokazao je snažnu podršku Izraelu, ali je Beograd istovremeno pozvao na prekid vatre u Gazi.

U Ambasadi Izraela u Srbiji novinarima je prikazano 47 minuta nemontiranog materijala napada. Stravično je bilo i gledati… Stanovnici kibuca su brutalno ubijani, živi spaljeni, žene su silovane, odvedeni su u zarobljeništvo u Gazu, tela stradalih su vožena kroz Gazu kao ratni trofeji…

Ideja za ovaj dan sećanja potekla je iz nacrta zakona u Knesetu, koji su predložili poslanici vlasti i opozicije.

U međuvremenu, izraelski zakonodavci rade na predlogu zakona kojim bi se kriminalizovalo negiranje, umanjivanje ili slavljenje masakra. Na mesec dana od napada, Izrael je 7. novembra obeležio nacionalni dan žalosti za žrtve minutom ćutanja u 11:00 i ceremonijama širom zemlje.

Peter Hermes Furian / Panthermedia / Profimedia 

Eli Vizel je jednom rekao: „Za mrtve i žive, moramo svedočiti“. Ova misao ukazuje na duboku moralnu dužnost da ne zaboravimo stradanja iz prošlosti, ne samo zbog samih žrtava, već i da bismo osigurali da buduće generacije razumeju ozbiljnost tih događaja i prepoznaju značaj sprečavanja sličnih zločina.


CEREMONIJA U PARKU JARKON – SEĆANJE NA BOL, HEROJSTVO I NADU

Ceremonija nacionalnog sećanja na 7. oktobar, održaće se u Parku Jarkon u Tel Avivu, na godišnjicu ovog tragičnog događaja. Organizatori su porodice žrtava, a planirano je učešće više od 20 umetnika. Očekuje se prisustvo desetina hiljada Izraelaca različitih religijskih i političkih opredeljenja. Cilj ovog događaja je da objedini sećanje, bol, herojstvo i nadu, a na bini će se pored umetnika predstaviti i porodice žrtava.

„Nikada nisam pomislio da ceremonija u sećanje na našu propast može doneti optimizam“, rekao je Yonatan Shamriz, jedan od organizatora događaja.

Tragedija 7. oktobra ne samo da je oblikovala nacionalnu svest Izraela, već je i podstakla međunarodnu zajednicu na razmišljanje o humanitarnim aspektima sukoba i potrebama za mirom i sigurnošću u regionu. U svetlu ove tragedije, jasno je da je potreba za dijalogom i razumevanjem važnija nego ikad. Jasno je da je u svetlu svih nastalih događaja primetan porast antisemitizma i jasno je da je ta pojava nedopustiva. A zastrašujuće je što se za Bliski Istok ponavlja princip “bez rata, nema ni mira”.

(Kurir.rs/IPESE/Preneo: N. V.)