U emisiji „Ni pet ni šest“, Danijel Đerfi, poznatiji kao Đera, dugogodišnji mesar i mali proizvođač hrane, otvoreno je govorio o izazovima s kojima se susreću mali proizvođači u Srbiji. U trenutku kada se sve češće priča o niskim otkupnim cenama, visokim trgovačkim maržama i pritiscima na domaće proizvođače, Đera je izneo šokantne podatke o realnim zaradama u lancu od farme do maloprodaje.
Male marže proizvođača, veliki profiti trgovaca
- Naša firma posluje s bruto maržom od 12%, a kada radimo akciju, pristajem na popust od 5% - kaže Đera.
- Međutim, kada trgovci organizuju akcije, često sami odluče o cenama, a nama proizvođačima samo saopšte uslove. Imaju velike troškove, a njihove marže dostižu i do 35%. Radimo s kompanijama čije marže variraju od 17% do čak 70%, dok se nama na kraju, kada sve saberemo, na godišnjem nivou ostane svega oko 3%.
Đerfi ističe da su trgovci u poziciji da diktiraju uslove proizvođačima.
- Trgovci su ti koji postavljaju cenu, a ako nećete da radite po njihovim uslovima, uvek postoji neko drugi ko će pristati - objašnjava Đera.
Ograničena zarada proizvođača i klanica
Đera objašnjava kako funkcioniše čitav lanac isporuke od stočara do trgovaca, gde su zarade proizvođača, klaničara i mesara na minimumu.
- Kupujem sveže polutke iz klanica, i to najkvalitetnije meso iz okoline Uba i Mačve. I klanice, kao i mi, rade s minimalnim profitom, ali kompenzuju to velikim količinama. Kada klanica kupi svinju po ceni od 180 dinara po kilogramu, zarada im se kreće oko 700 dinara po svinji, ali na dnevnom nivou obrade i po hiljadu svinja. Takav način rada im omogućava da ostanu konkurentni, iako rade s malim maržama - objašnjava Đera.
Trgovci svojom „akcijskom politikom“ privlače kupce, ali proizvođači trpe
Đera je objasnio kako funkcionišu trgovinske akcije, koje često deluju kao da trgovci „časte“ kupce.
- Postoje dve vrste akcija, prva je dogovorena između dobavljača i trgovca, gde proizvođač pristaje na određeni popust, ali on nikada nije tako visok kao što deluje. Druga vrsta akcije je ona koju trgovac samostalno pokreće, privremeno snizi cenu, ali ograniči količinu proizvoda na akciji. Potrošači dođu zbog te akcije, ali kupuju i druge proizvode, i trgovci na kraju nadoknade popust na akciji - pojasnio je Đera.
Problemi s otkupom i cenom stočnog fonda
Đerfi je istakao i problem s otkupom stoke, gde se i dalje vrši pritisak na stočare.
- Trgovci postave cenu koju mi moramo da pratimo, a to na kraju znači da klanica mora da smanji cenu po kojoj kupuje stoku, čime proizvođači praktično snose najveći teret troškova. Stočari koji danas proizvode hranu za domaće tržište zarađuju najmanje, a trgovci ostvaruju najveće profite - istakao je.
Ulaganje u radnu snagu i opremu - jedini put za opstanak
I pored svih poteškoća, Đerfi je istakao kako njegova firma ne odustaje od ulaganja u radnu snagu i modernizaciju opreme, što im omogućava da ostanu konkurentni.
- Uložili smo u kamione s rampama za lakši transport robe, kao i novu opremu koja olakšava rad i smanjuje mogućnost povreda. Radnici su nam prioritet, tako da smo uveli neradne vikende i svaki sedmi vikend troje radnika obavlja detaljno čišćenje pogona. Na taj način, naši zaposleni imaju vremena za odmor, a mi zadržavamo visok nivo higijenskih standarda - naveo je Đera.
Đerfi naglašava da mali proizvođači hrane u Srbiji i dalje posluju pod velikim pritiskom trgovačkih marži i ograničenih mogućnosti da sami diktiraju cenu svojih proizvoda.
- U ovom poslu, moraš ili da rasteš ili da se povučeš. Ovo je trka u kojoj nema predaha i gde se mala zarada kompenzuje ogromnim trudom, ali samo ako imaš mogućnosti da stalno ulažeš i unapređuješ proizvodnju - istakao je.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs