RADONJIĆ IZNEO ODBRANU: Bio sam u šoku kad sam čuo da je Ćuruvija ubijen

Ne mogu sad da vam objašnjavam kako sam se tada osećao, niti šta sam prvo uradio, ali koliko se sećam, obavestio sam načelnika resora i odmah dao nalog da se prikupe svi podaci o Ćuruviji koji su prikupljeni tokom sprovođenja operativnih mera, rekao je Radonjić

"Zarad izbegavanja nekih komentara, netačnog prenosenja izjava ili ličnih impresija o ovom procesu, molim Sud da da saglasnost ili nalog da se suđenje prenosi javno", rekao je Radonjić.

On je napomenuo da je svestan da postoji ekstremno veliki pritisak na sve, pa i na sud, povodom tog suđenja.

Prema njegovim rečima, optužnica za ubistvo Ćuruvije, kojom se pored njega terete još tri pripadnika DB-a, pravljena je na osnovu ukradene dokumentacije DB-a.

"Mislim da se taj element ne sme zanemariti, vi ćete videti kako, ko i kada je to radio, a o tome bi advokat Gradimir Nalić trebalo nešto da zna", rekao je Radonjić obraćajući se sudskom veću.

On je, takođe, osporio izjave pojednih svedoka, pitajući da li je Tužilaštvo proveravalo njihove navode na osnovu kojih je pisalo optužnicu.

Radojić je istakao da nije u svađi ni sa jednim predloženim svedokom, podsećajući da su, na primer, "određena lica" Stevan Nikčević i Vladimir Nikolić bili pod prismotrom službe.

"Gorana Petrovića sam ja suspendovao, a posle disciplinskog suda je izbačen iz službe, pa je posle 5. oktobra vraćen u DB. Slično je i sa Zoranom Mijatovićem", rekao je Radonjić.

Radonjić je, takođe, istakao da se ponosi svojim radom i da nikada nije izvršio krivično delo niti zloupotrebio svoje nadležnosti i službu.

"Ovu optužnicu doživljavam kao medijsko politikanstvo. Ovo me sve pogađa i vređa. Tvrdim da resor DB-a nema nikakve veze sa krivičnim delima", rekao je Radonjić.

Suđenje četvorici bivših pripadnika Državne bezbednosti optuženim za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije 1999. godine nastavljeno je danas u Specijalnom sudu u Beogradu.

Radonjić je nastavio je danas izlaganje svoje odbrane odgovaranjem na pitanja tužioca, branilaca i suda, dok je prvooptuženi tadašnji šef DB-a Radomir Marković to završio početkom juna negirajući optužbe.

Radonjić je pored ostalog naveo da je, kada je čuo da je Ćuruvija ubijen, bio u šoku i veoma iznenađen.

"Ne mogu sad da vam objašnjavam kako sam se tada osećao, niti šta sam prvo uradio, ali koliko se sećam, obavestio sam načelnika resora i odmah dao nalog da se prikupe svi podaci o Ćuruviji koji su prikupljeni tokom sprovođenja operativnih mera", rekao je Radonjić.

Sve podatke je, kako je dodao, predao gradskom SUP-u.

Radonjić je potvrdio da je Ćuruvija praćen zbog sumnjivih kontakata i da je on izdao nalog da se praćenje prekine "kada je došlo do kontakta i primopredaje" (novca).

On je napomenuo da bi praćenje možda i bilo nastavljeno tri, četiri, pet dana kasnije da nije došlo do ubistva.

"Moji operativni nalozi zavisili su od operativnih podataka službe, a ne od moje dobre volje", naglasio je on.

Za ubistvo Ćuruvije su, pored Radonjića i Markovića optuženi glavni obaveštajni inspektor u Drugoj upravi resora Ratko Romić i pripadnik rezervnog sastava tog resora Miroslav Kurak, koji je u bekstvu.

Radonjić je na prethodnom suđenju negirao krivicu, napominjući da nikada nije počinio nijedno krivično delo.
Slavko Ćuruvija ubijen je 11. aprila 1999. godine, u vreme NATO bombardovanja Srbije, ispred zgrade u kojoj je živeo u Beogradu.

Radonjić i Romić su u pritvoru, Marković služi kaznu od 40 godina zatvora u požarevačkoj Zabeli, a Kuraku se sudi u odsustvu jer je u bekstvu i za njim je raspisana međuanrodna poternica.

Po optužnici, Ćuruviju je ubio Miroslav Kurak, a saucesnik mu je bio Ratko Romić koji je drškom pištolja udario Ćuruvijinu suprugu Branku Prpu u glavu.

Kako se navodi u optužnici, Ćuruvija je ubijen zbog "javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti, mogućnosti da utiče na javno mnjenje i delovanje opozicionih društvenih snaga, radi očuvanja postojeće vlasti".