Nacrt zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) predviđa veliki broj novina, posebno kad je u pitanju postupanje javnog tužilaštva u krivičnom postupku. Predloženim novinama propisano je da inicijalni akt, kojim javni tužilac pokreće istragu protiv učinioca krivičnog dela, bude u formi rešenja o sprovođenju istrage na koje postoji pravo žalbe sudiji za prethodni postupak, umesto dosadašnje naredbe za sprovođenje istrage, na koju pravo žalbe ne postoji.

Iako pisci Nacrta smatraju da je ovakvo rešenje usaglašavanje ZKP sa članom 32. Ustava Srbije, koji garantuje okrivljenom da ima pravo da sud ispita osnovanost sumnje zbog koje je pokrenut postupak protiv njega, iz struke se čuju i drugačiji stavovi, a Novica Radović, predsednik Foruma pravnika Srbije, za Kurir objašnjava da je ovakav zakonski predlog sporan iz više razloga!

- Pre svega, na ovaj način se okrivljenom i njegovom braniocu ostavlja mogućnost da u roku od tri dana od dana dostavljanja rešenja o sprovođenju istrage ulože žalbu sudiji za prethodni postupak, pa ukoliko bi sudija usvojio žalbu okrivljenog ili njegovog branioca, javni tužilac bi na takvu odluku sudije za prethodni postupak imao pravo ulaganja žalbe u roku od tri dana krivičnom vanpretresnom veću suda. Iz navedenog vidimo da postoji bojazan da sud donese preuranjenu odluku, a da javnom tužiocu nije ostavljena mogućnost da sprovede neku od dokaznih radnji koje mogu da dovedu do većeg stepena sumnje od inicijalnog, kao i jer je Nacrtom predviđeno da će sud utvrditi da nema mesta sprovođenju istrage uz navođenje razloga za odbacivanje krivične prijave iz člana 284. ZKP, a koji predviđa odbacivanje krivične prijave u formi rešenja isključivo od strane javnog tužioca - naveo je Radović, koji je javnotužilački saradnik u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu.

6.jpg
Petar Aleksić Palata pravde

 U Nacrtu je, kako dodaje, sporno i to da u situaciji kad javni tužilac odbije predlog okrivljenog ili njegovog branioca za izvođenje određenog dokaza ili o istom ne odluči u roku od tri dana, okrivljeni i njegov branilac to mogu predložiti sudiji za prethodni postupak. Ukoliko bi takav predlog usvojio, onda bi sudija za prethodni postupak preduzeo navedenu dokaznu radnju.

- Ovakav zakonski predlog je u direktnoj suprotnosti s načelom nepristrasnosti, s obzirom na to da je zakonska obaveza suda da nepristrasno postupa u krivičnom postupku. Nezamisliva je situacija u kojoj bi sudija za prethodni postupak ispitivanjem svedoka umesto javnog tužioca, svedoku postavljao pitanja čiji bi odgovori bili inkriminišući po okrivljenog, s obzirom na to da je osnovna uloga javnog tužioca da, između ostalog, ispitivanjem svedoka prikupi dokaze radi podizanja odgovarajućeg optužnog akta - smatra Radović.

Pored toga, Radović ističe da se mora voditi računa i o pravičnosti krivičnog postupka, jer bi predloženo zakonsko rešenje dovelo okrivljenog u još nezavidniju situaciju, pa bi na strani javnog tužilaštva, protiv sebe, imao i sud.

- Drugim rečima, sam cilj koncepta "javnotužilačke istrage" koji predviđa važeći ZKP jeste da je javni tužilac taj koji ima ovlašćenja da pokreće istragu protiv učinioca krivičnog dela i da prikuplja dokaze kako bi protiv istog nadležnom sudu podneo optužni akt, a uloga suda jeste da nepristrasno oceni svaki dokaz i sa jednakom pažnjom utvrdi činjenice koje terete okrivljenog ili idu u njegovu korist - naveo je Radović.

Tužilac bez prava da odradi poslove policije

Prema mišljenju Radovića, problem koji će sigurno dovesti do pravne nesigurnosti građana i sniziti stepen zaštite javnog interesa je i predlog Nacrta za brisanje odredbe koja predviđa vođenje istrage protiv nepoznatog učinioca. Ovaj predlog sporan je u situacijama kad je potrebno utvrditi identitet nepoznatog učinioca dela i kad je potrebno iz razloga hitnosti obezbediti dokaze.
Takođe, briše se i odredba koja predviđa da je javni tužilac u toku predistražnog (pretkrivičnog) postupka ovlašćen da od policije preuzme vršenje radnje koju je policija na osnovu zakona samostalno preduzela. Brisanjem ove odredbe, smatra Radović, javni tužilac se lišava prava da samostalno sprovodi radnje u situacijama kad bi došlo do nepostupanja policije po nalozima javnog tužioca.
- Na ovaj način bi se predistražni i istražni postupak izložio eventualnom prolongiranju i kršenju prava okrivljenog na suđenje u razumnom roku, a u situacijama kad je reč o pritvorskom predmetu u istrazi, ovakav način postupanja bi iscrpeo šestomesečni rok za okončanje istrage, što bi iziskivalo puštanje osumnjičenog na slobodu, iako bi faktički i dalje postojali razlozi za njegovo pritvaranje - naglasio je Radović.

On smatra da se predloženim rešenjima sužavaju ovlašćenja tužilaštva, a sudiji za prethodni postupak se daju prerogativi javnog tužioca, čime mu se, na neki način vraćaju prerogativi nekadašnjeg istražnog sudije iz takozvane sudske istrage.

- To bi dovelo samo do još većih komplikacija u pravosuđu, s obzirom na to da bi postojala dva sistema u jednom, sadašnja javnotužilačka istraga i nekadašnja sudska istraga - zaključuje Radović.

Javnotužilački saradnici ostali bez ovlašćenja

Radović ukazuje da je nelogično i brisanje odredbe koja se odnosi na postupanje javnotužilačkog saradnika za krivična dela za koja je propisana kazna zatvora do pet godina i postupanje višeg javnotužilačkog saradnika za krivična dela za koja je propisana kazna zatvora do osam godina. On pojašnjava da javnotužilački saradnici čine nezamenjiv deo svakog javnog tužilaštva, s obzirom na to da je reč o osobama koje imaju položen pravosudni ispit i poseduju stručna znanja za postupanje u krivičnim delima u zavisnosti od prethodno navedene propisane kazne zatvora.
- Onemogućavanje postupanja javnotužilačkih saradnika dovelo bi do kolapsa u javnim tužilaštvima, naročito u osnovnim javnim tužilaštvima na teritoriji Beograda, s obzirom na to da je iz godine u godinu zabeležen sve veći priliv predmeta za dela za koja mogu da postupaju javnotužilački saradnici - zaključio je Radović.