Koliko je još ostalo do gradskih izbora? Da vidimo: 17+2=19. Dakle, 19 dana. A kako stoji stvar sa predizbornim radnjama, kampanjama itd.? Osim uobičajenih prepičkavanja na temu ko je više ukrao i čija je majka veća kurva - ništa. Opći mukajet. Kako ide „aktivni bojkot“? Nemam dostupnih informacija. Ne mogu, naravno, dokazati, ali osnovano sumnjam - mogao bih čak i garantovati za tačnost informacije - da bojkot-efendije računaju na neki nejasan sled burnih postizbornih događaja i konačno stvaranje „kritične mase“ koja će im omogućiti da pokupe kajmak.

Pogledajmo izborne liste: 1. „Aleksandar Vučić - Beograd sutra“ 2. „Ruska stranka - Srbi i Rusi braća zauvek“ 3. „Ćale, ovo je za tebe - Petar Đurić“ 4. „Grupa građana - Za zeleni Beograd - Kada ako ne sad - dr Dejan Žujović“ 5. „1 od 5 miliona - Beogradski front - Ritam grada, Dušan Teodosijević gradonačelnik“ 6. „Biramo Beograd“, koju čine Narodni pokret Srbije, Zeleno-levi front / Ne davimo Beograd, Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana, Ekološki ustanak i Novo lice Srbije. 7. „Mi - snaga naroda, prof. dr Branimir Nestorović“ 8. „Narodna lista - Ključ za pobedu“, koju čine Narodna stranka, Nova Srbija i pokret Živim za Srbiju 9. „Beograd je naš grad - Vasilios Provelegios“ 10. „Unija Roma Srbije - Za Beograd“ 11. „Beograd je Svet(a) - Stranka pravde i pomirenja“ 12. Kreni-promeni Save Manojlovića.

Imena lista su takva da više zaslužuju psihoanalizu nego politička razmatranja. Sa izuzetkom liste br. 1, koja radi na podrazumevanju - sve je jasno kad se pročita „Aleksandar Vučić“ - imena ostalih lista ništa ne govore o politikama, namerama i planovima podnosilaca i nosilaca. Šta npr. hoće - i šta uopšte traži na beogradskim izborima - lista „Ruska stranka - Srbi i Rusi braća zauvek“? Zar vam se ne čini da bi nekako logičnije bilo da se ta lista prijavila za gradske izbore u Moskvi, u kojoj - tvrd vam stojim - naučnofantastična lista „Srpska stranka - Rusi i Srbi braća zauvek“ ne samo da ne bi prošla nego bi podnosioci (i nosioci) loše prošli.

Idemo dalje. Zaustavimo se na dr Žujoviću „Kada ako ne sad“. Tu fale šta i kako. Ali nema veze, samo nek bude sad. Najbolje mi se dopala lista „Narodna lista - ključ za pobedu“, koju čine Narodna stranka, Nova Srbija i pokret Živim za Srbiju. Zar vam se ne čini da tu ima previše „naroda“ i previše „Srbije“, a premalo, u stvari nimalo, iole suvislog programa. To uopšte ne znači da lista br 8 nema politiku. Evo je: vidite autošovinisti, smetaju mu narod i Srbija, graknuće portparol ključara pobede. Stara proverena politika.

I Manojlovićeva lista Kreni-promeni je psihoanalitički interesantna. Opet fale subjekat i objekat u predizbornoj rečenici. U redu „krenuti“, ali odakle? Još je više u redu promeniti nešto, ali šta?

Sve u svemu, liste pokazuju vrišteće odsustvo političkih ideja - koje nipošto ne treba mešati sa ubuđalim političkim dubarama - i totalno nemanje pojma šta se hoće, još manje šta se može i najmanje kuda to sve vodi. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali meni je nekako najprihvatljivija lista br. 10, Unija Roma Srbije. Zašto? Ima tri velika slova u nazivu.