Potpisivanje Memoranduma o saradnji u oblasti kritičnih sirovina i minerala između Srbije i Evropske unije označava novi početak u odnosima naše zemlje i za nas ekonomski i politički ključne nadnacionalne organizacije.

Saradnja u oblasti zelene tranzicije, tačnije saradnja u oblasti rudarenja litijuma, borata, drugih minerala i kritičnih sirovina važnih za ovaj naučnotehnološki i privredno-naučni proces, vodi ka napretku naše zemlje na različitim poljima, od rudarstva i energetike, proizvodnje litijumsko-jonskih baterija, automobilske industrije zaključno sa obrazovanjem, naukom i ekologijom.

Srbija je zemlja od značaja za zelenu tranziciju jer ima velike zalihe litijuma, borata i potencijal za industriju natrijum-sulfata. Po količini rezervi Srbija je treća u Evropi, a kvalitet srpskog litijuma joj omogućava da se proces njegovog dobijanja i prerade vrši efikasno i racionalno s rizicima za životnu sredinu koji su realni, ali i podložni kontroli države i kompanije koja se bavi rudarskim poslom.

Potpisom na Memorandum o kritičnim sirovinama i mineralima Srbija je jasno i nedvosmisleno prihvatila da će rudarstvo na njenom tlu odvijati ne samo u skladu s pojednostavljenim evropskim propisima za otvaranje rudnika već i u saglasju s visokim standardima zaštite životne sredine. Poruka memoranduma, kao i svih budućih političkih, privrednih odluka, kao i pravnih propisa i kontrolnih praksi, sledeća je: „Nema rudarenja bez zadovoljenja ekoloških standarda savremene Evrope.“

U središtu pažnje naše javnosti već tri godine je projekat „Jadar“ kompanije „Rio Tinto“. Glavna zamerka projektu je potencijalno negativni uticaj ovog projekta na vodu, zemljište i vazduh. U nedostatku politički zapaljivih tema, opozicija i njena „laka politička konjica“, oličena u „kritičkim medijima“, „nezavisnim“ intelektualcima, ekološkim nevladinim organizacijama, dramatično je politizovala ovu temu.

Ulaskom države u „rudarsko-industrijski“ pakt sa EU potvrđena je opravdanost odluke Ustavnog suda Srbije da pravno i faktički deblokira projekat „Jadar“.

Projekat „Jadar“ kompanije „Rio Tinto“, koji je godinama na „stubu medijskog srama“, preduzetnički je poduhvat koji predstavlja najveću stranu direktnu investiciju u našu zemlju. Spisak koristi se ne završava navođenjem finansijskih i drugih dobiti koje vezuju za rudnik, već se uveliko umnožava.

Naime, budući rudnik litijuma i borata u Gornjim Nedeljicama je odskočna daska za industriju jonsko-litijumskih baterija, potencijalne investicije u fabrike katoda, elektronskih uređaja i na kraju privrednog lanca, industrije električnih automobila. Istovremeno, projekat „Jadar“ i prateći privredni ciklus koji se na njega naslanja otvaraju perspektivu da se usvajaju nova naučnotehnološka znanja i veštine i država i društvo korisno i napredno uklapaju u savremene svetske tokove.

Dugogodišnja negativna kampanja sigurno će dovesti do političkih protesta ekoloških aktivista, desničara, ali i „proevropske“ opozicije. Opozicioni aktivisti svih ideoloških boja očito neće pitati za društvenu cenu u svom naumu da isteruju „ekološku pravdu“. Najave blokada puteva i pruga, opstrukcija državnih institucija, beskonačni „medijski atentati“ na projekat „Jadar“ i njegove pobornike, pokazuju svojevrsno moralno i političko slepilo za trendove u savremenoj Evropi i svetu.

Dok se u Beogradu i lozničkom kraju preti masovnim nemirima i blokadama, potencira medijski otrovna moralno-klevetnička retorika i prizva zloduh i praksa uličnog prevrata, u Evropi, našem najznačajnijem partneru, radi se na 14 rudarskih projekata uz 21 projekat za preradu litijuma. Važno je istaći da se na tlu našeg kontinenta planira 50 gigafabrika litijumsko-jonskih baterija.

Energetski, naučnotehnološki, ekonomski i ekološki proces je, istorijski posmatrano, neminovan. Svaka vrsta moralističkog oportunizma ne rešava nijedan problem, već ih stvara.

Setimo se mučnih devedesetih godina prošlog veka čije posledice još uvek bole. Treba iskoristiti „rudarsko-industrijski“ pakt između EU i Srbije kao novi evropski početak naše zemlje.