Kako se postaviti prema terorizmu i fanatizmu, kako sprečiti da se on uveća i postane nerešiv, kao što sada svedočimo pokušaju da se u Pojasu Gaze odgovori na terorizam Hamasa 7. oktobra 2023. godine. Tada je u samo jednom danu u brutalnom terorističkom napadu stradalo više od 1.400 mladih Izrealaca, bilo je i silovanja, kao i otmica. Pre samo nekoliko dana je i Hjuman rajts voč objavio svoj izveštaj na 236 strana u kom se navode ratni zločini i zločini protiv čovečnosti koje je Hamas počinio i taj izveštaj ove ugledne svetske organizacije za ljudska prava treba čitati, kao i izveštaje o zločinima u Pojasu Gaze. Izveštaji o zločinima nad civilnim palestinskim stanovništvom su takođe brojni i precizni.

Svaki odgovor na terorizam mora biti jak, to je nesporno, ali se paralelno s tim odgovorom mora tragati i za političkim rešenjima, jer je sukob iscrpljujući za sve strane, ogromna su stradanja, ceo svet s pravom apeluje na to da se prekinu ubistva civila i humanitarna kriza u Pojasu Gaze. Broj ubijenih, naročito palestinske dece, nešto je što se nikada neće moći izbrisati. Pomoć se šalje, Evropska unija je jedan od većih donatora za Pojas Gaze, ali je tu i mnoštvo dezinformacija i podgrevanja neprijateljstava, raste i antisemitizam u Evropi, što me posebno brine. Iz ugla marketinga i kampanja koje se vode, neophodno je da se u bocu vrati taj duh dezinformacija koji i dovodi do mržnje, antisemitizma i netrpeljivosti prema strancima u Evropi, pre svega muslimanima, u čemu mnogi uživaju, naročito ekstremna desnica i njeni podržavaoci sa svih svetskih meridijana.

Bespoštedne kampanje vode se na društvenim mrežama, ukoliko niste „s nama“ proglašavaju vas izdajnikom, stranim plaćenikom, nekim ko radi protiv nacionalnog interesa, i to je svojstveno celom svetu ove 2024. Svojstveno je to onom delu sveta koji se nije navikao na suprotna mišljenja ili je izgubio osećaj da jedino suprotno mišljenje može dovesti do dijaloga, što se, nadam se, i videlo u emisiji u kojoj sam učestvovao sinoć s predsednikom Srbije.

No, vratimo se na terorizam i sukobe, u maju nam dolazi i vest iz Međunarodnog krivičnog suda, tačnije iz tužilaštva, da je tužilaštvo zbog počinjenih ratnih zločina raspisalo poternicu za Benjaminom Netanjahuom, izraelskim premijerom, i za vođama Hamasa. Sa ove distance od nekoliko meseci i podosta istraživanja, okarakterisao bih podizanje optužnice samo kao PR tužilaštva, jer postupka neće biti, zbog pravila po kojima ovaj sud postupa. Između ostalog, Međunarodni krivični sud nema ovlašćenja da hapsi bez podrške vlade neke zemlje. Da li će se u nekoj daljoj budućnosti za sve što se dešavalo na prostoru Izraela i Palestine, ako zaživi ideja o „dve države“, osnivati specijalizovani sud, po ugledu na onaj koji je osnovan za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije ili Ruande, drugo je pitanje, ali ono zavisi od mnogo čega, pa i od izbora u Izraelu, koji mogu biti najkasnije 27. oktobra 2026. godine.

Vratimo se u Srbiju. Teroristički akt ispred Ambasade Izraela je brzo okončan, a naša očigledno dobro obučena Žandarmerija je sprečila dalji napad - pogođeni pripadnik Žandarmerije je uspeo da eliminiše napadača. Kasnije su istraženi i drugi elementi, povezanost napadača sa određenim grupama. Smirivanju situacije pomogli su mnogi, a posebno ističem odgovor Islamske zajednice i Muhameda Jusufspahića da je „napad na žandarma teroristički čin, terorista ne može biti vernik“.

Šta bi se desilo da je iza ovog napada u Beogradu stajala veća grupa, kako bi Srbija uspela s tim da se obračuna, drugo je pitanje, a verujem da bi i pitanje ugrožavanje ljudskih prava bilo postavljeno. Međutim, upravo kod terorizma, balans između poštovanja ljudskih prava i zaštite bezbednosti šire populacije je ono koje se postavlja. O tome je još i profesor Vojin Dimitrijević pisao daleke 1982. godine, tragajući za tom linijom kao stručnjak koji se celog života bespoštedno zalagao za vladavinu prava i ljudska prava. Uzmite tu knjigu u ruke da biste razumeli svet, iako se nadam da nam na našim prostorima neće trebati baš sva praktična znanja iz nje.