Neko je bio namenio Donaldu Trampu metak, koji ga je samo srećnim slučajem promašio, dotičući tek vrh njegovog uha, preusmeravajući istoriju na neočekivan način.

Međutim, taj metak namenjen Trampu je nastavio da leti i na kraju je pogodio - Džoa Bajdena - koji je upravo objavio da se povlači iz predsedničke trke, što je iznenađenje tek za naivce i što su dobro znali svi profesionalci sveta.

Pa kako je taj metak ispaljen u Donalda Trampa nekim neočekivanim rikošetom sudbine završio u Džou Bajdenu, terajući ga sa izbornog podijuma i uopšte sa istorijske scene? Da se vratimo do onog čuvenog TV duela s kraja prošlog meseca, u kojem je Bajden izgledao pogubljeno i staro, a Tramp živahno, vispreno i mladoliko, kada je u demokratskom taboru zavladala panika i kada su i krenule sumnje da li Bajden može da se uopšte suprotstavi u izbornoj trci Trampu, a da ne izgleda kao kuvana svinjska noga. Pucnjem u Trampa, koji je ne samo čudesno preživeo, već reagovao poput nekog filmskog heroja podižući sav okrvavljen pesnicu, disproporcija između njih dvojice je postala još veća. Na jednoj strani smo imali političkog Ramba, kome ni meci ne mogu ništa, a na drugoj umornoga starca, koji ne zna ni zašto je tu ni dokle. U momentu kada je metak promašio Trampa i kada je on nakon toga okrvavljen digao pobednički pesnicu, svim profesionalcima ovoga sveta je postalo jasno da će Bajden biti „zamenjen“, jer tako moćna i inteligentna mašina kao što je američki politički mejnstrim nije mogao sebi dopustiti izborni duel između Ramba i starca iz mostova okruga Medison, koji bi ih na tim izborima predstavljao. Sve drugo je bilo samo stvar tehnike, pa su odmah krenula pisma molbi Bajdenu da se povuče, jedno od njih je potpisao lepuškasti Džordž Kluni, predstavljajući zapravo glas finansijskih demokratskih donatora koji su se zabrinuli za svoju investiciju. Potom su izvršene sondaže javnog mnenja koje su pokazale da Bajden nikako ne može da pobedi Trampa.

Ne samo da je Bajden doneo pravu odluku da se povuče već je doneo i još „praviju“ odluku da za svoju naslednicu u izbornoj trci podrži svoju potpredsednicu Kamalu Haris, pri čemu je scenario opet očigledan. Teško je naći među demokratama nekoga ko bi bio više Rambo i mačo od Trampa, ako je takvog moguće uopšte pronaći i u čitavom svetu ne računajući u rat zapletenog Putina, pa je političkom Rambu trebalo suprotstaviti potpuno drugi vajb, odnosno brižnu i saosećajnu ženu, usled čega je Kamala Haris iskrsla kao naprosto idealan kandidat da se pokaže da je Tramp bandoglav i prežestok, a da su demokrate empatične i osetljive na probleme običnog čoveka.

Međutim, Harisova je trenutno samo Bajdenov predlog za naslednicu u izbornoj trci i zvanični demokratski predsednički kandidat će postati tek ako na demokratskoj konvenciji krajem avgusta dobije podršku većine delegata, što će se desiti samo ako demokratski establišment Pelosijeva, Šumer i ekipa procene da nemaju nekog boljeg kandidata. Glavno pitanje je da li će se neki drugi demokrata suprotstaviti Harisovoj za predsedničku demokratsku nominaciju, iako nju trenutno podržava deo mašine, i da li su ovde moguća iznenađenja. O čemu ćemo drugom prilikom.