Radeći advokatski posao, naučio sam da je linija između dve strane zakona jako tanka i da neretko možeš da se nađeš u pritvoru i postaneš osumnjičeni dok si rekao keks, a da nisi ni svestan šta si učinio ili da ti je neko namestio. Evo, aktuelni primer nekadašnje predsednica Višeg suda u Nišu kojoj se danas sudi pred Specijalnim sudom za organizovani kriminal za delo za koje bi bar pola Srbije moglo komotno da se nađe iza rešetaka. Na njenom primeru se jasno oslikava šta je surovost života. Ta želja da te neko ukloni, i to tako što ti posle silnih mera koje je primenio prema tebi na kraju pronađe neki besmisleni vaučer za Zlatibor, vrhunac je licemerja ovog sistema.


No, baš je njen primer najbolji pokazatelj koliko je tanka linija između dve strane zakona u zavisnosti od toga kako ko želi zakon da primeni. Bila je na samom vrhu, predsednica Višeg suda u Nišu. U jednom danu sve se promenilo, ona se našla iza rešetaka i na samom dnu s jasno uništenim životom. Zli jezici kažu da je „toplog zeca“ preživela zato što nije želela da odustane od ponovne kandidature za predsednicu Višeg suda. Do juče nema ko je nije zvao na telefon, smatrao je prijateljem, a danas... Prijatelji zaborave „prijateljstvo“, telefon gotovo da više i ne zvoni, a ako ona pozove „prijatelje“, retko koji hoće da podigne slušalicu. Inače sam prezirao kada ljudi dođu u tešku muku da im se ne javim. Čak i kada znam da je očito kriv, ali, eto, uvek se svakom javim. Uostalom, sledim onu maksimu doajena advokature Veljka Guberine, koji je govorio kako i kada je u pitanju najveći mogući zločinac, na kraju kada ga svi ostave, porodica se odrekne, prijatelju zaborave, ti kao advokat ostaješ da mu na kraju budeš ispovednik.


Svakog u SNS koji se našao iza rešetaka uvek sam želeo da čujem, da s njima popričam i da im nekako olakšam njihove muke. Kada ih se sva stranka odricala, opštinski odbori izbacivali, eto, želeo sam s tim ljudima da pričam i da im se nađem, jer smo nekada zajedno vojevali stranačke bitke. Svakom od nas to može da se dogodi. Uostalom, pa i Sin Božji je postradao skroz nevin. Osuđen je i kamenovan od onog istog naroda koji mu se do pre nedelju dana divio jer je isceljivao ljude i bacao cveće pred njega. Ti isti ljudi, naredne sedmice, strasno su vikali prema Pontiju Pilatu - ubij ga, tražeći od Pontija Pilata da pusti zločinca Varavu, a Isusa da razapne.


Zato, kad god se u medijima pojavi bombastična vest o nekom masovnom hapšenju, posebno ako je ono u vezi s koruptivnim radnjama, uvek povučem ručnu i nikada nikog ne osuđujem dok se ne upoznam sa samim predmetom.


Neretko se tu ispostavi da se tresla gora, a rodio miš, a ljudima koji su do juče bili ugledni članovi društva životi budu uništeni. Inače, prezirem kada mediji sude i presuđuju. Tada mi je jasno da su nekom ko im je zasmetao legli na kičmu i žele da ga urnišu, a meni se to iskreno gadi.


Elem, da zaključim, život je užasno nepredvidiv. Zaista, može svakom da se dogodi da danas bude na vrhu, a već sutra da tresne na takvo dno i da se nađe u fekalijama do guše, a da nije ni svestan zašto. Linija između slobodnog i osumnjičenog u pritvoru, a možda kasnije i pravosnažno osuđenog, užasno je tanka. Mislite o tome.