Već smo u više navrata pisali ovde da su trenutna svetska strateška nadgornjavanja i borbe više poker nego šah. Običan svet, koji nema ništa sa tim borbama, zamišlja da negde u mračnim kabinetima neki moćni ljudi vuku poteze i igraju šah s celim svetom koristeći te obične ljude kao figure. Nije da u tome nema istine, ali nije šah jedina igra koja se igra po moćnim kabinetima, iako se i on tu često igra, ali se u naše vreme, otkada su planuli razni svetski sukobi, tu češće igra jedna druga igra. Poker. Jer visoka politika, pogotovo onda kada lete mnoge glave, uvek je bila kocka.


Živimo upravo u vremenu kada po svetu lete mnoge glave, u šta smo se mogli uveriti proteklih dana kada su mnoge glave odletele na Bliskom istoku, pa čak i one najkrupnije, poput one lidera Hezbolaha Hasana Nasralaha, uz još nekoliko sitnijih glava iranskih generala i lidera Hamasa, Hezbolaha i ostale islamske revolucionarne braće. Život je odavno bio kocka za tu i druge skupine hrabrih i čeličnih ljudi koji se trenutno po svetu bore, bez obzira na to kojoj strani pripadaju i da li su Izraelci, Arapi, Ukrajinci ili Rusi, jer su njihove glave ulog u krvavom pokeru najvišeg nivoa koji se već duže vreme igra po svetu.


Onda kada su nakon globalne finansijske krize iz 2007/8. godine velike sile počele da podižu uloge intervenišući „u dvorištu“ jedna drugoj, zaigrala se ova krvava partija pokera čija su najnovija i najkrvavija deljenja u Ukrajini i na Bliskom istoku. Rusija je napadom na Ukrajinu podigla ulog na najviši nivo, a Zapad je na to odgovorio prelazeći do današnjeg dana mnoge crvene linije Rusije, podižući ulog na još viši nivo. Da ne govorimo koliko su revolucionarni Arapi (jer postoje i oni nerevolucionarni) podigli ulog napadom na Izrael pre godinu dana, što je stari komandos Netanjahu jedva dočekao gađajući i upokojavajući ih od tada bukvalno svuda po Bliskom istoku.


Najnovijim napadima na sam vrh Hezbolaha i ključne iranske operativce na severozapadu krvavog Bliskog istoka, stari komandos Netanjahu je dodatno podigao ulog u ovoj krvavoj partiji pokera, ne ostavljajući mnogo prostora Iranu da bude blag, tako da se čeka sada potez Irana, koji će se u ovom krvavom bliskoistočnom tamnom vilajetu kajati što god da učini, odgovorio ili ne.


Pošteno smo napisali u prethodnoj kolumni ovde da smo pred ulaskom na sledeći nivo ove krvave video-igrice koja se igra na Bliskom istoku skoro godinu dana, pa se za ovih sedam dana tačno to i desilo, te sada ne samo što smo zabasali duboko u taj novi nivo sukoba već smo u njegovoj prelomnoj tački.


U ozbiljnim i obaveštenim krugovima se manje-više zna šta je cilj Izraela, a šta je cilj Irana u ovoj partiji bliskoistočnog pokera i o kakvom je potencijalno zmajevom ognju tu reč. Stoga ti krugovi ne samo da podižu uloge u ovoj partiji pokera nego i pregovaraju kao vatrogasci o tome da se ulozi i spuste. Pogotovo što smo i u Ukrajini pred opasnim podizanjem uloga u tamošnjem deljenju ove svetske partije pokera.


No, sa pokerom je generalno problem što se tu ne vidi jasno ko blefira, a ko ima realno dobre karte. Sa ovom svetskom partijom pokera je poseban problem što su se do sada potrošili i oni koji potencijalno blefiraju i oni koji imaju jake karte, pa bi prvi mogli biti prinuđeni da izvade opasnog keca iz rukava, što bi i oni drugi morali da prate, pa bi celoj partiji pretila opasnost da ode u totalnu destrukciju ne samo stola za kojim se igra već i značajnog dela sveta.