Kao takvo, SNP je oduvek bilo više od običnog pozorišta to je institucija koja čuva duh multikulturalnosti i zajedništva, vrednosti na kojima Vojvodina ponosno stoji. Zato je posebno zabrinjavajuće što poslednji izbori rukovodstva, uključujući imenovanje Nikole Pejakovića Kolje i Aje Jung, pokazuju nepoštovanje tih vrednosti i predstavljaju direktan udar na samu suštinu ove institucije.


Imenovanje Pejakovića za direktora Drame SNP, poznatog po kontroverznim izjavama, među kojima je i skandalozna tvrdnja da su mešani brakovi ,,nacistički proizvod jugoslovenskih komunista", ,,miješano meso", uvreda za sve koji Vojvodinu doživljavaju kao simbol multikulturalnosti. Takvi stavovi nisu samo uvredljivi; oni su i opasni jer šalju poruku da je različitost problem, a ne bogatstvo. U Vojvodini, gde su mešani brakovi sinonim za toleranciju i zajedništvo, gde se slavila različitost kultura i jezika, ovakve izjave predstavljaju ozbiljan udar na vrednosti koje SNP treba da neguje i brani. Postavljanje osobe s takvim stavovima na čelo dramskog sektora pozorišta signalizira podršku politici isključivosti, a ne inkluzivnosti. Jednako zabrinjavajuće je i imenovanje Aje Jung za direktorku Baleta SNP. Teško je zaboraviti da je još 2018. godine delila promotivne karte za beogradski metro koji nije ni postojao, kao deo političke propagande vladajuće stranke.


Takva sklonost obmanjivanju javnosti svakako nije osobina koju očekujemo od nekoga ko treba da vodi kulturnu ustanovu od istorijskog značaja. Umesto da se rukovodstvo bira na osnovu stručnosti i umetničke vizije, postavlja se pitanje čiji se interesi zadovoljavaju ovakvim imenovanjima. Ironično je što su, uprkos tome što SNP u svojim redovima ima neke od najnagrađivanijih glumaca u zemlji, za ključne pozicije dovedene osobe sa strane, u Pejakovićevom slučaju čak i iz druge države. Time se šalje poruka da domaći ansambl nije dovoljno dobar ili dovoljno sposoban da preuzme vođenje dramskog ili baletskog sektora.


SNP nije samo institucija, već simbol istorije i identiteta ovog grada. Kroz decenije, uprkos raznim izazovima, zadržao je svoj značaj kao mesto na kojem se neguju umetnost i kultura, mesto koje spaja ljude, bez obzira na njihove razlike. Postavljanje Pejakovića i Jung pokazuje da se SNP koristi kao poligon za političke igre, za dovođenje podobnih kadrova koji nemaju veze s vrednostima koje pozorište treba da brani. Takvi izbori su uvredljivi za glumce, umetnike, publiku, ali i sve građane Novog Sada koji se ponose kulturnim nasleđem svog grada. Odbrana ovakvih imenovanja nije samo odbrana političke podobnosti već direktan napad na kulturnu autonomiju i slobodu stvaranja. Ako se ljudi sa očiglednim političkim zaleđem, bez ikakve odgovarajuće umetničke vizije, postavljaju na ključne pozicije u kulturnim institucijama, onda se od tih institucija očekuje da služe kao instrumenti politike, a ne kao bastioni kulture.