STRAVIČNA ISPOVEST: Isprali su mi mozak, sopstvenog sina sam odvela u pakao Islamske države

Dok je kao socijalna radnica pomagala porodicama imigranata, Kasiki je odlučila da se preobrati na islam i to sakrije od svog muža ateiste

U svojm prvom intervjuu nakon povratka, za Gardijan je otkrila strahote koje je sa svojim četvorogodišnjim sinom proživela u paklu ID-a.

"Osećala sam ogromnu krivicu. Pitala sam samu sebe kako mogu da nastavim da živim znajući da sam odvela sopstvenog sina u Siriju. Mrzela sam one koji su me izmanipulisali, iskoristili moju naivnost i nesigurnost. Mrzela sam samu sebe", priča 34-godišnja Sofi koja nije želela da otkrije svoje pravo ime zbog straha od odmazde ID-a.

Sofi je rođena u Kongu i vaspitana u katoličkoj porodici. U dobu od devet godina, nakon smrti majke, sa starijom sestrom je otišla da živi u Pariz. Smrt žene koju još uvek naziva svojim "anđelom čuvarom" u njoj je izazvala duboku depresiju koja je obeležila ostatak njenog života.

Dok je kao socijalna radnica pomagala porodicama imigranata, Kasiki je odlučila da se preobrati na islam i to sakrije od svog muža ateiste. Njena nova vera pružila joj je kratkotrajnu utehu. Ubrzo je upoznala tri muslimana, deset godina mlađe od nje koje je iz milja nazvala "Les Petits ("maleni") i prihvatila ih kao mlađu braću.

Znali su koliko sam nesigurna

U septembru 2014. ta su tri mladića nestala da bi se uskoro pojavili u Siriji odakle su svakodnevno komunicirali sa Sofi. Pokušala je da ih nagovori da se vrate, objašnjavajući da nedostaju svojim porodicama, ali ubrzo su se uloge promenile.

"Mislila sam da ja kontrolišem situaciju, ali ubrzo sam shvatila kako su verovatno obučeni da regrutuju ljude poput mene. Malo po malo iskorištavali su moje slabosti. Znali su da sam siroče i da sam prešla na islam, znali su koliko sam nesigurna", priča Sofi.

U februaru prošle godine svom suprugu je rekla da zbog posla mora da otputuje u sirotište u Istanbulu na nekoliko sedmica te je sa sobom povela njihovog sina. Umjesto u Istanbul uputila se dobro poznatom džihadističkom rutom, preko juga Turske do Sirije.

Kad je stigla u Raku shvatila je da će njen svakodnevni život biti drugačiji od onog na koji je navikla. Naređeno joj je da nigdje ne izlazi sama, a džihadistima koji su je prekrili od glave do pete predala je svoj pasoš. Takođe su joj ograničili komunikaciju s porodicom u Francuskoj.

Radila je u porodilištu gde je ostala u šoku videvši stravične uslove u kojima su žene rađale i nebrigu zaposlenih za patnje pacijenata. Stan u kojem je živela napustili su njegovi vlasnici. Osećala se paralizovanom dok je gledala porodične fotografije koje joj je e-mailom slao njen suprug, shvativši kako je napravila ogromnu grešku.

"Molila sam da me puste kući. Rekla sam im kako mi nedostaje moja porodica i da moj sin mora videti svog oca. Odgovorili su mi kako žena sama s detetom ne može ići nigde i da će me ubiti ili kamenovati ako pokušam pobeći. Strahovala sam da će neko doći i odvesti me u zatvor, a da ću sina morati ostaviti s njima, kaže Sofi.

Miči ruke s mog sina

Kad je jedan Francuz pokušao da odvede njenog sina na molitvu u džamiju, nešto se u njoj prelomilo.

"Miči ruke s moga sina", rekla mu je Sofi nakon čega ju je muškarac udario u lice.

"Bila sam sama u stranom gradu gdje nikoga ne poznajem i nisam znala jezik. Pogledala sam svog sina i znala sam da sam učinila najgoru pogrešku u svom životu. Znala sam da moram biti snažna i učiniti sve kako bi ga izvukla", priča Sofi.

Francuz je nju i dečaka odveo u "madafu", gostinjsku sobu koja je zapravo zatvor. Tamo ju je čekao novi šok kad je videla djecu koja gledaju snimke ID-ovih pogubljenja dok majke glasno odobravaju i aplaudiraju.

"Te su žene u borcu ID-a videle svog princa na bijelom konju, nekog ko je moćan i snažan i ko će ih zaštititi. Iz tog se zatvora moglo izaći jedino ako biste se oženili za jednog od boraca. Žene sa Zapada služile su jedino kako bi rodile decu ID-ovcima", kaže Sofi.

Sljedeći dan otkrila je kako njeni tamničari dogovaraju venčanje i primijetila otključana vrata i sa sinom pobegla iz zatvora. U svoj ih je dom primila lokalna porodica koja je, pruživši im sklonište, stavila svoje živote na kocku.

U noći 24. fedruara 2015. jedan mladi Sirijac je Sofi i njenog sina, koji se skrivao ispod nikaba, motorom prevezao do granice s Turskom. Da su zaustavljeni na kontrolnim tačkama ili uhvaćeni u begu, svo troje bi bili pogubljeni.

U Parizu, Kasiki su ispitali radnici francuske obavještajne službe i provela dva meseca u zatvoru bez ikakvog kontakta s porodicom. Danas se pomirila sa suprugom, ali joj još uvijek prete optužbe za otmicu deteta.