Islamske države kao niko do sada ima niz resursa koji se koriste za ratne svrhe, a spremni su od svega napraviti oružje za masovno uništenje.

Postoji rastući strah od okupiranja brana u severnom Iraku i Siriji, a od osam velikih brana na Eufrata i Tigru, Islamska država kontroliše šest a sedmu kontinuirano napada. Teroristi izvore ciljano koriste kao oružje, kaže stručnjak za sukob istraživanja Tobias Von Losov iz berlinske Fondacije za nauku i politiku:

"Oni s jedne strane zatvaraju vodu kako bi izazvali sušu u određenim područjima i određena sela i gradove odsekli od vode, a sa druge strane kako bi poplavili područja i sa njih proterali stanovništvo i onemogućili im život na tim područjima", tvrdi on.

Ovo nije 'izum' Islamske države a ranije su u ratovima slične metode koristile Belgija i Kina pa čak i Sadam Husein kada je naredio da se isuši područje na jugu zemlje sa ciljem da kazni šiite koji su tamo živeli jer su digli bunu protiv njegovog režima.

I sada, tvrdi Losov, u Siriji sve sukobljene strane koriste vodu kao oružje, ali nijedna strana to ne radi tako sistematski i dosledno kao Islamska država:
"Oni se koriste čitavim nizom mogućnosti i koriste vodu kao oružje u svim mogućim varijantama."

On podseća da je ID prošle godine zauzela branu na Eufratu kod Ramadija nakon čega su prepolovili količinu vode i tako ograničili snabdevanje u pet pokrajina.

Kod brane na Eufratu u blizini iračkog grada Faludže, Islamska država je 2014. godine upotrebila vodu kako za obranu, tako i za napad. Prvo je zatvorena brana čime je napunjen gornji tok vodom kako bi potisnuo iračke snage na tom području, da bi potom brana bila otvorena i puštena velika količina vode nizvodno što je prouzrokovalo toliko velike štete, da je 60.000 stanovnika moralo da pobegne.

Zbog svih tih događaja u prošlosti, u svetu su počeli da se pale alarmi za uzbunu kada su borci Islamske države 2014. godine zauzeli branu na Tigrisu kod Mosula. Od te najveće iračke brane zavisi oko 50 odsto snabdevanja u Iraku kao i snabdevanje kurdskih područja vodom.

Kontrolišući tu branu, Islamska država je mogla da isuši velika područja Iraka kad god bi joj palo na pamet. U najgorem slučaju su mogli ionako trošnu branu da dignu u vazduh.

Posledica toga bi bio talas koji bi u Mosulu bio visok 20 metara, a čak i u Bagdadu pet i koji bi usmrtio pola miliona ljudi. S jakom američkom podrškom iz vazduha, iračke snage i kurdske Pešmerge su, nakon nešto više od nedelju dana, ponovno preuzele kontrolu nad branom.
Islamska država je, osim isušivanja i poplavljivanja, koristila vodu u još jednoj, trećoj varijanti kao oružje – tako što je trovala. U decembru 2014. je južno od Tikrita pitka voda zatrovana sirovom naftom, kaže Von Losov.

Tu metodu, Islamska država je nameravala da upotrebi u maju 2015. i na evropskom tlu: njihove pristalice nameravale su da otruju najveći rezervoar vode u glavnom gradu Kosova, Prištini i otkriveni su tek neposredno pre nego što su svoj naum sproveli u delo.

Najveća opasnost preti, smatra Von Losov, ako Islamska država počne da gubi teritorije koje je zauzela i ako njen uticaj počne da slabi. U tom slučaju bi, zaključuje berlinski stručnjak, njihovo vodstvo moglo da osetiti da je na ivici propasti i pomisli da je došao trenutak poslednje bitke u kojoj bi Islamska država, u nekoj vrsti apokaliptičnog čina, mogla razneti brane i od vode stvoriti oružje za masovno uništenje.

(DW.de/Newsweek/Express.hr)