OPASNA IGRA! Potezi Turske mogu da izazovu OPŠTI HAOS! Evo koji cilj se krije iza svega...

Geopolitika i ekonomija u svetu energije usko su povezani jedno s drugim. Iskorišćavanje rezervi nafte i gasa glavni je izvor prihoda za energetski bogate zemlje, a samim tim to dovodi do napetosti i konkurencije.

Turska je, međutim, zavidno posmatrala otkriće nakon otkrića u dvorištu svojih političkih protivnika.

Otežani odnosi Ankare i njenih grčkih komšija otežavaju saradnju. Turski agresivni, konfrontacijski, diplomatski stil umanjio je svaku nadu u zbližavanje. Odluka Turske o svojatanju područja između grčkog ostrva Krit i Kipra dodala je još jedan razlog za sumnju u poboljšanje odnosa.

Da stvar bude još gora, turski istraživački brodovi započeli su bušenje i potragu za fosilnim gorivima u graničnom području. Iako je razumno pretpostaviti da će smanjena potražnja zbog Covid-19 poremetiti sve planove za proizvodnju energije u dubokom moru, Ankara je nastavila s istraživačkim aktivnostima. To je znak da je u pitanju nešto više od energije.

Kompanije uključene u ”ofšor” projekte unutar pomorskih granica zemalja poput Kipra, Egipta i Izraela uglavnom su zapadne kompanije motivisane profitom. Istraživanje dubokih mora već je skup poduhvat koji je dodatno otežan padom cena sirovina. Ekson je, na primer, objavio da zaustavlja sve aktivnosti u kiparskim vodama do septembra 2021. godine.

Najnovije akcije Turske u međunarodno priznatim vodama Kipra izazvale su snažne osude Egipta, Francuske, Grčke i UAE. Ankara je sa svoje strane optužila zemlje da su stvorile “savez zla”. Rat reči usmeren je na energetske aktivnosti, ali sastav zemalja pokazuje prisutnost konačnih razloga.

Prema Hariju Cimitrasu, direktoru Centra za istraživanje mira Kipra u Oslu, „nikad se nije uglavnom radilo samo o energetici, prema onome što Turska radi na Sredozemlju. To je projekcija snage. I mislim da je ono što se sada događa sa stalnom prisutnošću i bušenjem Turske u regiji samo još više dokazuje da sve to ima vrlo malo veze s energijom”.

Ciljevi Ankare usresređeni su na unapređenju svog položaja u odnosu na ostale igrane u onome što sve više doživljava kao igra sa ”nultom sumom”. Turski položaj je slabiji, pogotovo nakon pogoršanja odnosa s Izraelom i Egiptom, jer zemlja sve više propušta regionalnu saradnju.

Nedavna osuda UAE u vezi turskih istraživačkih namera pokazuje da postoje zabrinutosti koje se preklapaju. Posebno je ovo tačno u vezi dogovora o razgraničenju na morskim granicama između Turske i Libije. UAE je podržao generala Haftara jer sumnja da je vlada u Tripoliju imala simpatije prema Muslimanskom bratstvu. Francuzi su podjednako zabrinuti zbog turske prisutnosti u Libiji jer bi to moglo promeniti ravnotežu na bojnom polju.

Sporazum o razgraničenju mora Ankare sa Tripolijem uspeo je da poveže budućnost Libije sa istraživanjem energije u istočnom Sredozemlju. Turska može povećati svoju vojnu prisutnost u međunarodno priznatim vodama Grčke i Kipra uključivanjem libijskog pitanja. Međutim, zemlja rizikuje ujedinjeni front od više protivnika u nekoliko regija.

Već se neformalno stvara savez između različitih zemalja.

Države istočnog Sredozemlja, Grčka, Kipar, Egipat i Izrael ujedinjene su zbog otkrića značajnih energetskih resursa. UAE su alarmirani mogućim ponovnim uspostavljanjem saveza ”Muslimanske braće” u susednim zemljama. Francuska, s druge strane, strahuje od gubitka interesa u Libiji ako Ankara uspe da preokrene ravnotežu u korist vlade u Tripoliju. Sve zemlje, međutim, imaju jedno zajedničko šta ih je spojilo, a to je Turska.

Kurir.rs/Logično