MEKSIKO SITI TONE Grad poslednjih 100 godina nestaje alarmantnom brzinom i nema mu spasa

Novo istraživanje je pokazalo da je Meksiko Siti, najmnogoljudnija metropola u Severnoj Americi, toliko potonuo da ga je sada nemoguće spasiti.

Uprkos tome što se 1950ih stalo sa bušenjem podzemnih voda, grad ipak nastavlja da tone istom brzinom. Stručnjaci su na severoistočnom delu grada koje još uvek nije urbanizovano i gde donedavno nije bilo naznaka da grad tone, sada otkrili da i ova oblast tone brzinom od oko 50 centimetara godišnje.

"Čak i kad bi se povisio nivo podzemnih voda, nema nade za oporavak velike većine izgubljenog područja", navode autori istraživanja.

Zbog težine ogromnog grada i neprestanog gubitka podzemnih voda, neizbežno će doći do daljeg spuštanja tla, a posebno zabrinjava činjenica da tonu i one oblasti grada koje još nisu toliko opterećene urbanizacijom.

"Ako na takvu vrstu tla postavite teške zgrade i koristite plitke temelje, dolazi do zbijanja tla. To i gubitak podzemnih voda čine da je Meksiko siti u ovako teškoj situaciji", rekao je inženjer geotehnike Edi Bromhed sa Univerziteta Kingston.

Naučnici su prvi put primetili da grad tone početkom 1900ih, a tada je tonuo brzinom od oko 8 centimetara godišnje. Do 1958. već je propadao 29 centimetara godišnje, nakon čega su gradske vlasti donele odluku da se ograniči količina vode koja se uzima iz bunara koji se nalaze u centru grada.

Stopa spuštanja tla se nakon toga popravila, odnosno vratila na manje od 9 centimetara godišnje, ali podaci sada pokazuju da u poslednjih dvadeset godina, istorijski centar grada tone postojanom brzinom od 40 centimetara godišnje.

Stručnjaci smatraju da bi slojevi gline ispod grada mogli da se zbiju za 30 posto te da, iako se to neće dogoditi još otprilike 150 godina, ne možemo skoro ništa učiniti da zaustavimo taj proces. Već danas je gornji sloj gline zbijen za 17 posto, a naučnici kažu da su ove promene "gotovo u potpunosti nepovratne".

Ne tonu svi delovi grada jednakom brzinom. Neka su područja već potonula ispod izvornog korita jezera, dok su druga ostala na nešto višem terenu. To na kraju dovodi do većeg rizika od intenzivnog pucanja površine, što može oštetiti infrastrukturu grada i izazvati zagađivanje zaliha vode.

Zbog kiše i izvorskih voda koje teku sa planina koje okružuju Meksiko siti, grad je naročito sklon poplavama. A kako glina ispod njega tone i puca, postoji mogućnost da te vode prodru u podzemne zalihe vode donoseći pritom otpad ili kanalizaciju.

Trenutno 70 posto gradske pitke vode dolazi iz izvora podzemnih voda. Ako se ti izvori zagade, moglo bi doći do krize zbog nedostatka pitke vode.

Bogatiji stanovnici grada mogu sebi za sada da priušte preseljenje na manje ugrožena područja ili nabavku pijaće vode sa drugih mjesta. Ali, ako se ubrzo nešto ne preduzme i ta sigurna područja mogla bi da potonu sa ostatkom grada.

Kurir.rs/K.P.