70 MILIONA GODINA POSTOJANJA I 40 GODINA PROPADANJA Naučnici i ekolozi upozoravaju: Jeguljama preti rizik od izumiranja

Jegulja je nekada bilo toliko da su ih smatrali štetočinama, ali je danas to drevno stvorenje ugroženo ljudskom aktivnošću i preti im rizik od izumiranja, upozoravaju naučnici i ekolozi.

"Sećam se da su, kad sam bio mlad, jegulje bile u svakoj reci i u svakom ušću", rekao je francuski istraživač Erik Fonten, vodeći stručnjak za ta stvorenja. "Moja je baka imala kafić i ponekad bi siromašni kupci doneli kantu mladih jegulja da plate kafu", rekao je.

Za manje od pola veka, situacija se dramatično promenila: populacija evropske jegulje pala je na samo 10 posto u odnosu na 1960e i 1970e.

"Digli smo uzbunu još tokom 1980ih", kazao je Fonten, profesor ekologije mora u francuskom Nacionalnom prirodnjačkom muzeju, ali Europska unija je tek 2007. godine zatražila od članica da zaštite ovu vrstu.

Evropska jegulja danas ne na listi kritično ugroženih vrsta, dok su američke i japanske jegulje u nešto boljoj situaciji - spadaju "samo" u ugrožene vrste.

Šta ih ugrožava?

Jeguljin kompleksni životni ciklus čini je ranjivom na širok raspon ljudskih aktivnosti, uključujući prekomerni izlov vrste koja je omiljena poslastica u Aziji.

Ali to nije jedini razlog koji je doveo do smanjenja populacije jegulje.

"Još smo tokom osamdesetih godina prošlog veka ustanovili da su razlozi višestruki i da ribolov nije glavni faktor", rekao je Fonten i dodao da je zagađenje vodotoka pesticidima, lekovima i plastikom imalo daleko veći učinak ne samo na populaciju jegulja već i na njihovu sposobnost da se razmnožavaju.

Uništavanje staništa takođe ima značajnu ulogu, smatra Endru Ker, predsednik udruženja Održiva jegulja koji je skrenuo pažnju na "isušivanje tri četvrtine močvarnih područja u Evropi i na prepreke koje onemogućuju migraciju riba u rekama, poput brana".

"Dakle, mi smo najviše doprineli uništenju staništa jegulja. I to ih je ubilo", rekao je on za Frans pres.

Ne treba zanemariti ni klimatske promene koje menjaju tok morskim strujama koje vode jegulje iz mrestilišta u tropskim vodama prema rekama i ušćima u kojima će provesti većinu života.

Duže rute znače veću stopu mortaliteta za mlade jegulje.

Kako se jegulje štite?

Od 2012. godine Japan, Kina, Tajvan i Južna Koreja ribolovnim kvotama sarađuju na očuvanju jegulja u njihovim vodama.

Ali samo ribolovna ograničenja nisu dovoljno efikasna, kažu stručnjaci.

Osim toga, potrebno je pomoći jeguljama u savladavanju migracijskih prepreka i preseliti mlade u ona područja u kojima ih nema ili im se broj značajno smanjio.

Stručnjaci kažu da je potrebno uraditi još više, poput zaštite staništa. "Neće proći dugo dok se i ostalih 16 vrsta jegulja ne nađe na listi ugroženih. Zato moramo da usvojimo globalni pristup kojim ćemo zaštititi jegulju", poručuje Ker.

Šta je sa veštačkom reprodukcijom?

Jegulje u zatočeništvu nisu sklone razmnožavanju prirodnim putem, a veštačka oplodnja je moguća, ali vrlo skupa.

"Stopa razmnožavanja je niska i mladoj jegulji je potrebno mnogo vremena da naraste", izjavila je Rjusuke Sudo iz japanske Agencije za istraživanje i obrazovanje u ribarstvu.

Naučnici još nisu posmatrali larve jegulja dok se hrane u divljini, stoga nije poznato koja im je omiljena hrana. Ono što jeste poznato je da rastu sporije kada se nalaze u zatočeništvu, kao i da tada svaka jegulja zahteva ljudsku intervenciju kako bi se razmnožila.

Mogu li jegulje da nestanui

Veruje se da su jegulje živele i pre 60 do 70 miliona godina, ali je do danas otkriveno tek 19 različitih vrsta i podvrsta koja pripadaju porodici Anguillidae.

Uprkos njihovoj dugovečnosti, mnogo toga o njima ostaje misterija, a naučnici su tek nedavno locirali njihova prva mrestilišta.

Na neki način, jegulje su "superprilagodljiva" bića, smatra Fonten. One mogu da se razmnožavaju tamo gde većina riba ne može da pronađe hranu, jer mlada jegulja može da se hrani mrtvim i raspadajućim biljnim i životinjskim sastojcima.

Ali velike udaljenosti koje prevaljuju i tokom kojih se razdvajaju čine ih ranjivim..

"70 miliona godina postojanja i 40 godina propadanja", sažeo je Fonten koji, ipak, još gaji neku nadu.

"Reč je o vrsti koja može da se oporavi čak i kada ostane mali broj jedinki, što se pokazalo tokom prethodnih klimatskih promena", rekao je on.

Kurir.rs/Agencije