U njoj je školovano 20 britanskih premijera, nekoliko nobelovaca, neki od najvećih svetskih pisaca, prinčevi i princeze sa više kontinenata, poznati glumci i muzičari... Ali srednja škola Iton, poznata i kao „dečji vrtić i poligon za obuku svetskih elita“. ', još uvek ima lošu reputaciju. Ne uče te kako da budeš bestidan tamo, već kako da postaneš savršen u tome. To je 'dar' superiornosti koji dobijate u Itonu

. Možda smo mi ti koji su vaspitani da budemo 'loši momci', rekli su bivši studenti. Ali prethodna administracija vidi novu generaciju konzervativaca koji su se tamo školovali kao krivce za „ozloglašenost“ Itona. Za sadašnje stanje nacije krivi su Džonson, Kameron i slični. Pružamo im vrhunsko obrazovanje, ali ne možemo biti odgovorni za to šta će oni sa njim, kaže bivši direktor Litl. Koja su pravila Itona, kako se „provaljuje“ unutra, kako se rešava problem droge koji je prisutan u kampusu, kako su neki bivši studenti završili u zatvoru, a drugi kao premijeri, saznaćete u nastavku.

Svojom moći kralja i ovim dekretom proglašavam osnivanje Itonske škole. Svake godine primaće 70 dečaka iz siromašnih porodica koji će besplatno dobiti najbolje obrazovanje i pripremati ih za studije na Kembridžu, rekao je, manje-više, tamo 1440. engleski kralj Henri VI.

Cilj ove škole i kraljevskih stipendija bio je da se siromašnijim slojevima stanovništva pruži mogućnost da uđu u svet visoke politike ili sveštenstva. Ako nisi rođen kao plemić, to su bili najbolji poslovi tog vremena. Pohvalan potez kralja koji je „seo” na presto sa samo devet meseci. Ali tokom decenija i vekova, kao što biva u životu, stvari su se okrenule naglavačke...

Deo Henrijevih ciljeva je ostvaren. Od svog osnivanja, škola je, na primer, iznedrila čak 20 britanskih premijera. Ali teško da bi se neko od njih mogao opisati kao „osoba skromnog porekla“. Od „utočišta” za siromašne, škola je postala dom i igralište engleske, a kasnije i svetske elite.

Broj učenika je rastao tokom godina. Od početnih 70 do oko 200, a danas ih je više od 1.350. Kako navode na svom sajtu, 19 odsto njihovih sadašnjih studenata prima neku vrstu stipendije, dok se njih 90 školuje besplatno. Većina, međutim, plaća, za hrvatske standarde nezamislive, 44.501 funtu (oko 400.000 kuna) godišnje. Iton je jedna od tri preostale škole u ​​Velikoj Britaniji koje primaju samo dečake, koji potom žive na školskom terenu sedam dana u nedelji. Proces prijave u školu počinje sa deset godina, zatim slede testovi, zatim intervju uživo, prosejavanje i prosejavanje...

I recimo da smo mi/vi nekako uspeli da prodremo u Iton. Ljubazne tetke (dame) i ostalo osoblje šalju nas u jedan od 25 studentskih domova na imanju, gde se smeštamo u svoju sobu. U garderobu pažljivo stavljamo frak, prsluk, belu kravatu i pantalone na pruge, koji će nam od sada biti potrebni svaki dan. Kodeks oblačenja se nije mnogo promenio za ovih skoro 600 godina.

Pada noć, sutra ćete sresti sve svoje kolege, nije lako uhvatiti san od uzbuđenja, pa mislite na sve ljude koji su pre vas hodali ovim hodnicima, potencijalno spavajući u istoj prostoriji sa vama. Spisak je dugačak, ali možda ste „cimer iz budućnosti“: prinčevi Vilijam i Hari, čuveni britanski premijer Entoni Iden, bivši belgijski kralj Leopold III, rumunski princ Nikolas, nepalski princ Niranjan, Jugo princ Aleksandar, poznati pisci Džordž Orvel i Ijan Fleming, nobelovac Džon Gurdon, glumci Edi Redmejn, Dominik Vest, Tom Hidlston, Hju Lori... ili čuveni avanturista i ljubitelj mokraće Ber Grils. Zaista živopisno društvo.

Buđenje je u 7:30, zatim imate 20 minuta za pripremu, zatim doručak, kapelica, a zatim počinju predavanja koja traju do 19 časova. Večera je zakazana za 19.40 časova, za „molitve“ i „zatišje“ posle u njihovim domovima, a u sobama su do 22 časa. Tako je barem zvanično. Nezvanično, kada stotine hormonalno pobesnelih tinejdžera stavite pod jedan krov, ma koliko nadzora bilo, pravila će se prekršiti.

Droga i alkohol su prisutni tamo kao i u bilo kojoj drugoj školi u Engleskoj. Kako je britanski Independent napisao u svom članku iz 2005. godine, omiljene supstance Itonaca (bile) kanabis, LSD i kokain. Problem je narastao do te mere da su 2005. godine osnovali sopstveni program rehabilitacije.

- Bili smo magnet za dilere. Ova deca imaju previše novca i previše vremena. Ne pitaju za cene, plaćaju unapred. Oni prave spisak za kupovinu lekova koje žele i za koje su spremni da istovare onoliko novca koliko je potrebno. Bio je to lak novac za dilere - prisećao se Tom Sajdler, bivši učenik Itona, koji je uhapšen brzinom i marihuanom na imanju škole, zbog čega je završio u zatvoru.

Tamo je princ Hari upoznao magiju marihuane. Travu je počeo da puši sa 16 godina, a kada je njegov otac Čarls saznao, poslao ga je na rehabilitaciju. Još uvek je previše za pušenje, ako nas pitate, ali dobro...

A kakav je bio život Harija u Itonu? Pa, premapo njegovim izjavama, ali i izjavama nekih njegovih kolega, to su mu bili najlepši dani u životu...

- Samo je Hari bio tamo. Jedan od nas. Nema princa - prisećaju se bivše kolege i nastavljaju:

- Kuvao je, čistio, bio 'običan dečko'. Mislim da mu je to bilo potrebno nakon smrti njegove majke. Samo da pobegnem od svega, da ne budem u centru pažnje. On voli ovo mesto.

Svi hvale njegove sportske uspehe.

Tu se sportom bavio i drugi princ. Čuveni glumac Edi Redmejn pričao je o svojim danima u Itonu.

- Uvek mi je bilo žao Vilijama. Nije bilo važno protiv koga smo igrali, on je uvek bio meta u ragbiju. Mogli ste da vidite na licima protivničkog tima da su svi oni želeli da budu ti koji će ga oboriti na zemlju kako bi mogli da kažu unucima. U stvari, ako ste stajali blizu Vilijema bez lopte, bilo je prilično bezbedno i zabavno – kroz smeh je pre nekoliko godina rekao glumac za magazin Pipl.

- To je bilo najgore iskustvo u mom životu. Osećao sam se kao kad su mi roditelji umrli. Tamo sam naučio da zakopavam emocije, koje bih potom iskopao u dramama i predstavama. Celo to iskustvo ostavilo je mnogo traume na mene. Nije bilo lako... Nosiš neku stigmu kao Etonac, skoro kao pedofil - rekao je glumac Dominik Vest, ali je potom dodao da bi zbog stepena obrazovanja i uslova možda tamo poslao svoju decu.

Hju Lori je bio dobar u veslanju na Itonu, Ber Grils je kritikovao školu što ga nije pripremila za život, Tom Hidlston kaže da mu je celo iskustvo pomoglo da se osamostali i uspe... I konačno dolazimo do „junaka“ naše priče , aktuelniji britanski premijer Boris Džonson. Ko je koristio ime Aleksandar pre upisa u Iton, ali je onda odlučio da je njegovo srednje ime Boris ipak „bolje” za ovu školu. Zvučalo je manje elitistički, pretpostavljam. Roditelji, i iz dobrostojećih i uglednih porodica, mnogo su se selili, živeli u zabačenim mestima, pa su od prvih dana Borisu najveća konkurencija bili braća i sestra.

- Nismo imali mnogo prijatelja dok smo odrastali. Uglavnom smo to bili mi. Od početka je bio posebno dete. Znao je da kaže kako će postati kralj sveta – rekla je jednom prilikom njegova sestra Rejčel.

Brat Džo je dodao da je Boris, kao i svi oni, teško podneo razvod roditelja.

Iako nije bio baš iz skromne porodice, Boris je nekako ispunio kriterijume i primljen je u Iton pod kraljevskom stipendijom, sećate se, onom koju je Henri VI zamišljao da je za sirotinju.

Imao je tada 13 godina, u mladosti je imao problema sa sluhom, izgledao je skoro isto kao i danas. Uglavnom, nije ostavljao utisak nekog g. Popularnost ili neko ko će postići velike stvari u životu. Ali izgled vara. A „glupu razbarušenu“ fasadu je pažljivo smišljao i decenijama gradio Džonson, koji je još u mladosti shvatio da ne mora uvek da bude najpametniji...

- Često mi kažu da izgledam kao da možda nešto ne znam. A onda vide da znam. Pa drugi put stvarno nešto ne znam, niko to ne razume – objasnio je Džonson svoju „životnu taktiku” pre nekoliko godina u razgovoru za britanske medije.

- Tamo je nastala ova ekscentrična ličnost koju svi danas poznajete - reči su njegovih prijatelja.

Boris je od prvih dana u Itonu privlačio pažnju svojih kolega raznim šalama i podvalama. Postao je omiljen u društvu, svi su voleli da budu u njegovoj blizini, ali nije baš bio idealan đak. To dokazuje i pismo jednog od pomoćnika direktora iz Itona njegovim roditeljima. Autor je Martin Hamond, koji je briljantno otkrio probleme koji će pratiti Džonsona u budućnosti.

2889057-borisdzonson-edit.jpg
EPA / Jessica Taylor / UK Parliament 
foto: EPA / JESSICA TAYLOR / UK PARLIAMENT

– On zaista smatra da treba da se oslobodi odgovornosti i obaveza koje imaju drugi studenti. Kada sam ga suočio sa njegovim neuspesima, izgledao je uvređeno. Njegovo ponašanje tokom studija i čitav pristup obrazovanju su previše ležerni. Moje mišljenje je da on misli da smo nepristojni što mu ne damo sve privilegije koje misli da zaslužuje. On sebe smatra izuzetkom i zahteva da se svi tako ponašaju prema njemu - napisao je Hamond roditeljima o tada 17-godišnjem Džonsonu.

Tadašnji generalni direktor, Erik Anderson, nije mu zamerio zbog njegove mlitavosti. Na pitanje koga pamti kao „najzanimljivijeg studenta iz višedecenijskog rada u Itonu“, koji je pucao iz topa:

- Boris Džonson! Apsolutno nema sumnje u to. Ko je sa njim proveo sat vremena, to nikada neće zaboraviti. O njemu mogu reći samo pozitivne stvari...

Uglavnom, i sa tim ležernim stavom, koji je Hamonda i deo profesora toliko iznervirao, Džonson je „dominirao” Itonom. Osvajao je nagrade na takmičenjima, bio urednik školskog lista, sekretar školskog debatnog tima... I član, u Itonu, legendarnog „Pop” kluba, elitnog đačkog društva koje je primalo samo najbolje od najbolji, najpopularniji od najpopularnijih... Uglavnom, oni za koje su ostali članovi "Popa" mislili da će postići najveće stvari u životu. Ako je ulazak u Iton bio težak, ulazak u "Pop" je bio gotovo nemoguć. Mnogi studenti od prvog dana, zbog pritiska njihovih očeva a dedovi koji su bili članovi tog društva, čine sve da mu se pridruže. Deo njih koji ne uspevaju u školovanju u Itonu ovu činjenicu smatraju neuspehom.

Zabavna činjenica: princ Vilijam je "pao" u "pop", princ Hari nije. Nije im dovoljno „obećao”. Znate ko još nije uspeo da uđe u „Pop”, zbog čega je, prema brojnim autorima, i počelo jedno od najvećih rivalstava u novijoj istoriji britanske politike? Bivši premijer Dejvid Kameron! Pohađao je Iton u isto vreme kada i Džonson, poznavali su se iz hodnika, i na kraju su postali veoma dobri prijatelji. Boris ga je, zbog neuspeha da se probije u elitno društvo, kasnije i često „bockao“.

I dok je Kameron bio prijatelj/poznanik, Džonson je većinu svog vremena provodio u Itonu sa Darijusom Gapijem i Čarlsom Spenserom, bratom pokojne Lejdi Di. Kasnije je Gupi bio Spenserov kum na venčanju, ali se to prijateljstvo završilo udarcem šakom u glavu i krvavim nosom. Ali više o tome kasnije. Evo kako Gupi, kasnije osuđen na zatvorsku kaznu zbog pokušaja finansijske prevare, opisuje Džonsona:

- Imao je neverovatno otvoren um. Mislim da je to zbog njegovog porekla. Uprkos satima smeha koje mi je pružio, više ga pamtim po njegovom intelektu. Politika je nešto što kvari i najpoštenije ljude, ali ja volim Borisa i zato mislim da nije takav. Mnogi ljudi ga pamte kao smešnog, ali je neverovatno inteligentan.

Gupijev život posle Itona, za razliku od Džonsonovog, nije bio najuspešniji...

Ukratko... Postoje telefonski snimci na kojima od prijatelja Borisa Džonsona, tada zaposlenog kao novinar, traži podatke o drugom novinaru koji se zamerio Gupiju. Gupi želi da plati nekome da prebije tog novinara jer mu dira porodicu, Džonson se čak raspituje o ozbiljnosti potencijalne povrede... Iako su snimci procurili u javnost, britanskom premijeru nikada nisu mnogo naudili. Darius Gupi tamo 90-ih, nakon što je njegova porodica izgubila većinu svog novca, takođe postaje kriminalac. Organizovao je pljačku u kojoj su mu ukradeni milioni u nakitu itd., novac mu isplaćuje osiguranje, ali se na kraju sve sazna i on završava u zatvoru.

- Prijateljstva koja steknete u Itonu ostaju sa vama za ceo život - jedan je od prvih generičkih citata koje vidite kada posetite njihovu veb stranicu.

I taj citat se pokazao tačnim. Nakon što Gupi završi u zatvoru, Čarls Spenser daje jednu od kuća na svom imanju svojoj supruzi Patrizi. Ali on joj se previše zbližava, misli Darijus. Nakon što je izašao iz zatvora, Gupi jednog dana odlazi na Spenserovo imanje, a rezultat je krvav nos i navodno slomljena kost na licu.

- Volim sve svoje prijatelje, ali on je prešao granicu. To je sada iza nas. Sve tajne koje smo podelili su sigurne sa mnom. Odvešću ih u svoj grob - rekao je Gupi pre nekoliko godina, da bi završio intervju porukom:

– Nisam od onih koji se stide što su otišli ​​u Iton samo zato što je neki novinar, koji nije mogao da uđe, napisao nešto loše o školi. Osećam prezir prema političarima koji kriju svoju prošlost u Itonu jer misle da je to neka vrsta težine u njihovoj karijeri. Ne treba mi tuđe odobrenje.

Glumac Vest je govorio o stigmatizaciji mesta, neki političari ga se stide, ali i dalje žele da upišu svoju decu tamo i mnogi ga opisuju kao "najbolju srednju školu na svetu". Poligon za buduće lidere poslednjih godina nije imao baš svetlu reputaciju. Ako pitate bivšeg direktora Tonija Litla, krivica je na „starim Etoncima“, koji su kasnije preuzeli uzde Konzervativne partije.

- Mislim da bi situacija u našoj naciji bila bolja da se Kameron, Džonson i slični nisu školovali u Itonu - šokirao je u startu izjavom, a potom počeo da objašnjava...

– Naša škola pruža visok nivo obrazovanja i ja ću to uvek braniti. Ali ne možemo uticati na to šta će pojedinci uraditi sa tim znanjem kada prođu kroz vrata Itona. Javnost je fokusirana na pogrešne stvari oko Itona. Fokus je uvek na negativnim stvarima, niko ne priča o sjajnim stvarima koje su postigli naši bivši đaci – rekao je Litl i zaključio da su najviše krivi za lošu reputaciju škole odreda: Boris Džonson, Dejvid Kameron i Džejkob Ris Mog (britanski političar i jedan od najodgovornijih za Bregzit, ali i Džonsonov uspon).

Iako je bio direktor Itona punih 14 godina i svakako je prilično inteligentan i obrazovan čovek, Litl verovatno ne shvata koliko opasno zvuči rečenica: „Dajemo im znanje i nisu oni krivi šta će kasnije sa njim“ prosečnom „malom” čoveku. Obrazovanje u Itonu je odlično, ali... Oni obrazuju uglavnom buduće lidere i ispada kako se vlada i upravlja ljudima, dok je oblast STEM-a, može se reći, zanemarena.

– Njihovi đaci postižu odličan uspeh, trećina ih uspe da se upiše na Oksford ili Kembridž, pokazuju odlične rezultate na testovima – kaže se u izveštaju britanskog školskog inspektorata iz 2016. godine, ali onda 2017. godine, prema STEMU testovima, ne uspevaju. čak završi među 100 najboljih škola na ostrvu.

Pred njima su brojne državne škole za „obične” učenike.

Boris je, izgleda, pokupio u Itonu i ono najgore. Barem tako pišu mnogi britanski mediji.

- Za njega je sve bilo takmičenje. Bio je izuzetno pametan i popularan momak. Kada smo se videli dok sam bio premijer, rekao mi je: 'Već si deset godina ispred mene, moram da te uhvatim. Idem na mesto premijera - prisetio se Džonson Abhisit Vedžadživa, bivši lider Tajlanda.

Posle Itona, Boris je otišao u Oksford, pa je bio novinar, pa je smišljao članke i dobijao otkaz, ali se onda preko porodičnih veza zaposlio u Dejli telegrafu kod Maksa Hejstingsa, i na kraju završio u politici...

- Politika mu je uvek bila cilj. Samo je smanjio kriterijume i u svojoj glavi pristao da bude samo premijer Velike Britanije, a ne kralj celog sveta – pričaju njegovi rođaci.

Preko nižih pozicija u ministarstvima do gradonačelnika Londona 2008. Džonson se na kraju popeo sve do premijerske fotelje.

– To nije konvencionalni politički projekat. Njegov cilj je dominacija i status slavne ličnosti. Nikada ne treba da ga potcenjujete ili mislite da je priča sa njim završena - počinje svoju kolumnu za Prospekt 2021 novinar Endru Adonis, koji je sa Džonsonom napravio desetine intervjua.

- Većina drugih lidera bar pokušava da održi imidž da su sluge naroda i da stoje iza određenih principa.

Nije ga briga za to. On uzima ideje sa svih strana političkog spektra, bori se za kontradiktorne stvari... Za njega je politika kao izbor povrća u ratatuj. Priča o Džonsonu i Kameronu je zapravo i priča o ponovnom Itonovom usponu. Za njih dvojicu titula premijera je zapravo nastavak rivalstva započetog u Itonu. Po mom iskustvu, Džonsonu je stalo samo do jedne stvari. Grandiozni projekti bilo koje vrste. Njemu je svejedno šta će se graditi ili šta će biti, važno mu je da se njegovo ime vezuje za projekat – piše Adonis.

Uspeli smo da pažljivo pratimo Džonsonovu pompoznost i ceo spektakl koji stvara gde god da se pojavi poslednjih 15 godina. On je momak koji obara decu u ragbiju, momak koji se zaglavi na „zip lajnu” dok maše zastavama, momak koji trči u havajskim pantalonama po snegu, kako kažu novinari koji su se s njim bavili, momak koji svaki put pre intervjua namerno pokvari frizuru. Sve je to deo njegove taktike, koja mu je omogućila da dođe do jedne od najvažnijih pozicija u celom svetu.

Da ste ga videli i da ne znate ništa o njemu, pre biste rekli da izgleda kao treći član „Glup i gluplji“, nego čovek koji je zauvek promenio britansku, a samim tim i svetsku istoriju. Britanija tek počinje da oseća posledice Bregzita. Deo medija ga slavi kao čoveka koji je zauvek oslobodio Britaniju iz okova Evrope i povratio njenu nezavisnost, dok drugi kažu da je ovaj potez unazadio ekonomiju i sve ostalo na ostrvu za nekoliko decenija. Ima mnogo toga da kaže o tome, ali nešto što nikada nećete videti u njemu, iako će ponekad reći da to oseća, jeste sramota.

- Možda smo odgajani da budemo loši momci. Naš moto je bio 'Neka Iton prosperira'. I mnogi učesnici su napredovali, ali na račun velikih gubitaka drugih. Osećam da je cela poenta obrazovanja bila pobeda, bez obzira na cenu pobede. Tamošnja deca se ne uče kako da budu bestidna, već kako da budu savršena u tome. To je bio 'poklon' koji smo dobili od Itona. Svojevrsna supersila vezana za britansku aristokratiju – napisao je u svojim memoarima Musa Okvonga, bivši student iz Itona.

Besramnost, privilegije, bogatstvo, ali i inteligencija glavni su razlozi zašto Itonci dominiraju britanskom politikom. Za 582 godine postojanja proizveli su 20 od ukupno 55 britanskih premijera. Završimo sa jednom statistikom koja savršeno opisuje moć i uticaj ove škole.

Ako bi pozicija britanskog premijera bila nasumično dodeljena bivšim srednjoškolcima na Ostrvu, neko ko je pohađao Iton došao bi na red svakih 30.000 godina. Dakle, za 20 premijera trebalo bi im 600.000 godina. I uspeli su za 300 godina.

Kurir.rs/24sata.hr