Na današnji dan, 23. avgusta 1943. godine završena je verovatno najvažnija bitka Drugog svetskog rata, kod Kurska, započeta 5. jula iste godine. Bio je to najveći tenkovski obračun u dotadašnjoj istoriji, između sovjetskih i nemačkih trupa koje su pokušale da dođu do Moskve. 81 godinu kasnije u Kursku su ukrajinske trupe, a Moskva nema odgovor...

U razmaku od svega dve nedelje Ukrajina je zauzela više ruske zemlje nego što je ruska vojska uspela da uzme u Ukrajini od početka ove godine. Smela letnja ofanziva Kijeva zatekla je Kremlj i uzdrmala percepciju rata za koji su mnogi verovali da se polako, ali sigurno kreće ka neizbežnoj pobedi Rusije.

kursk.jpg
Wikipedia 
Bitka kod Kurska vođena je od 5. jula do 23. avgusta 1943. godine foto: Wikipedia

Ruski predsednik Vladimir Putin je pre punih godinu dana u Kurskoj oblasti obeležio 80. godišnjicu Bitke kod Kurska u Drugom svetskom ratu, nazivajući je "jednim od velikih podviga našeg naroda". Dok se Rusija priprema za proslavu 81. godišnjice 23. avgusta, Kursk je ponovno u vestima - ali iz sasvim drugog razloga.

Ukrajinske snage su 6 avgusta upale u Kursku oblast, u munjevitoj akciji zauzele sela i zarobile stotine ruskih vojnika, dok su desetine hiljada civila bežale. Ofanziva je zatekla Moskvu.

Ipak, upad u Kursk bio je jedna od glavnih vesti širom sveta, svuda sem u Rusiji. Dok globalni mediji neumorno izveštavaju o prvoj invaziji na Rusiju od Drugog svetskog rata, ruski mediji pod kontrolom Kremlja umanjuju njen značaj. Ova strategija je postala previše očigledna na ruskim federalnim TV kanalima tokom protekle dve nedelje, uz relativno malo izveštavanja o ukrajinskoj operaciji.

“Atlantski savet” navodi da je Putin i dalje veoma zatvoren oko ukrajinske invazije i da se ograničio na samo nekoliko javnih saopštenja. Značajno je, dodaje se, da nije bilo pokušaja da se ruski narod okupi protiv osvajača. Naprotiv, on se odlučio za pristup potcenjivanja. Putin je prvobitno označio invaziju kao “provokaciju velikih razmera”, a od tada je uporedio napredujuće ukrajinske vojnike kao “teroriste”.

Poslednjih dana je pokušao da istakne svoj očigledni nedostatak zabrinutosti oko invazije odlaskom na niz rutinskih putovanja. Prvo je odleteo u Azerbejdžan u dvodnevnu posetu fokusiranu na jačanje bilateralnih trgovinskih veza, a potom je otišao u Čečeniju, u prvoj poseti nakon 13 godina.Nijedna od ovih poseta nije bila hitna niti na bilo koji način povezana sa tekućom ukrajinskom ofanzivom, ukazuje “Atlantski savet”.

profimedia0900638621.jpg
Kadyrov / WillWest News / Profimedia 
foto: Kadyrov / WillWest News / Profimedia

Ipak, postoje brojne indicije da je Putin u stvarnosti veoma uznemiren ukrajinskim upadom. Tako je, na primer, besno reagovao tokom sastanka sa bezbednosnim zvaničnicima, kad se zvaničnik Kurske oblasti drznuo da otkrije razmere ukrajinskih teritorijalnih dobitaka:

PUTIN UVEK NESTANE KADA JE KRIZA

Ovakvo ponašanje nije ništa novo, piše “Atlantski savet”. Putin je, navodi portal, dugo poznat po "nestancima" u vreme nacionalnih kriza, a na ovu neželjenu reputaciju samo su se nadodali brojni "nestanci" tokom invazije na Ukrajinu. Njegov odgovor na ukrajinski upad u Kursk može se bar delimično objasniti istinskim šokom zbog potpuno neočekivanog preokreta u dešavanjima. Takođe, možda je zaključio da mu trenutna vojna situacija ostavlja malo izbora.

Ukrajinski upad razotkrio je opasnu rastegnutost ruske vojske.

profimedia0829179078.jpg
Vitaly Timkiv / Sputnik / Profimedia 
foto: Vitaly Timkiv / Sputnik / Profimedia

Sa armijom posvećenoj ofanzivi na istoku Ukrajine, Putin nema značajne rezerve koje bi mogao da pozove i veoma okleva da povuče svoje najbolje jedinice kako bi zaštitio Kursku oblast. Umesto toga, on pokušava da popuni prazninu regrutima sakupljenim iz cele zemlje. Kako je suočen sa izborom između osvajanja Ukrajine ili odbrane Rusije - postaje sve očiglednije da ne može da uradi oboje.

U trenutnim okolnostima, možda smatra da je njegova najbolja opcija da umanji značaj invazije Ukrajine na nivo graničnog okršaja i da se pretvara da to nije razlog za brigu.

Uz pomoć propagandne mašinerije, ovaj pristup zaista može da spreči širenje panike unutar Rusije. I pored toga, ne može se pobeći od činjenice da je Ukrajina zadala ozbiljan udarac Putinovom imidžu snažnog lidera i ismejala ruske pretenzije na status vojne supersile, navodi “Atlantski savet”.

ŠTA O SVEMU MISLI RUSKA ELITA?

Dok državna TV neumorno stvara sliku o snažnoj podršci Putinu, puno je teže proceniti šta o ukrajinskom upadu, koji traje već duže od dve nedelje, misli ključna grupa ljudi - ruska elita, piše hrvatski “Index”. Otkako je rat počeo, život te elite postao je gori a ne bolji. Iako su se mnogi obogatili u ratu, zbog zapadnih sankcija imaju manje mesta za trošenje tog novca.

"Putin zavisi o njihovom prećutnom pristanku. Oni 24 sata dnevno postavljaju isto pitanje: da li im status kvo ide u prilog ili ne. Pitanje koje postavljaju o Putinu je “da li je stari još uvek u prednost ili je već postao teret”, rekla je Ekaterina Šulman, istraživača berlinskog centra Karnegi Rusija.

Elita bi mogla da se nada, kažu analitičari, da se Putinova reakcija na upad u Kursk uklapa u obrazac njegovih sporih reakcija na krizu pre nego što uspe da pobedi. Primeri toga su reakcija na tragediju sa ruskom nuklearnom podmornicom “Kursk”, nazvanoj po Bici kod Kurska, koja je potonula 2000. kad je Putin tek dospeo na vlast.

Ostao je na odmoru na početku krize što je izazvalo salve kritika i čekao pet dana pre nego što je prihvatio zapadnu pomoć, što je možda moglo da spasi neke od 118 stradalih mornara koji su inicijalno preživeli eksploziju torpeda. Relativno sporo je reagovao i na kratkotrajnu pobunu Vagnera prošlog leta. Prigožinu je prvo dozvoljeno da slobodno ode, ali je mesec dana kasnije poginuo u sumnjivoj avionskoj nesreći. Kako je rekla Šulman, Putin se “poslednji smejao”, navodi “Index”.

PREĐENA JE NAJCRVENIJA OD SVIH RUSKIH CRVENIH LINIJA

Sem narušavanja sopstvenog i imidža ruske vojske, ako situacija sa Kurskom potraje, takođe će fatalno potkopati Putinovu sposobnost da zastraši međunarodnu zajednicu, piše “Atlantski savet”.

Putin je od početka invazije na Ukrajinu 2022. vešto koristio nuklearnu ucenu, zajedno sa čestim upozorenjima o ruskim crvenim linijama kako bi odvratio zapadnu pomoć Kijevu. Pristup se pokazao efikasnim, odluke o novim kategorijama vojne pomoći za Kijev su dosledno odlagane, pored ograničenja na korišćenje zapadnog oružja unutar Rusije.

Ali to će se možda dogoditi.

shutterstock-2482420189.jpg
Shutterstock 
foto: Shutterstock

Ukrajinski upad je pokazao da je moguće preći najcrveniju od svih ruskih crvenih linija bez izazivanja Trećeg svetskog rata, navodi “Atlantski savet”, dodajući da je posledica toga da mnogi sada zaključuju da je Putinovo zveckanje sabljama samo zveckanje. Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski sada poziva saveznike da ukinu sva ograničenja na napade unutar Rusije.

- Ceo naivni, iluzorni koncept tzv. crvenih linija u vezi Rusije… smrvio se ovih dana negde kod Sudže – rekao je on u utorak, odnoseći se na najveći grad u Kurskoj oblasti koji trenutno kontrolišu njegove snage.

Trenutno, SAD i drugi ključni saveznici tek treba da revidiraju postojeća ograničenja na oružje i najave bilo kakvu nadogradnju u isporukama Kijevu. Ali, ako Putin nastavi da umanjuje “invaziju na Rusiju” a ne uspe da uzvrati na način koji priliči “supersili”, biće mu sve teže da opravda preveliki oprez koji je oblikovao međunarodni odgovor na ruski rat, ceni “Atlantski savet”. Putinu je, kako se dodaje, uspelo da blefira u svetu skoro dve i po godine ali Ukrajina je sada osporila taj njegov blef na najnedvosmisleniji način.

Kurir.rs/Atlantic Council/Priredila Milica CG

Bonus video:

Kurir televizija "UKRAJINA U OFANZIVU POVELA PLAĆENIKE, OVAKO MOGU DA ZAVRŠE RAT" Eksperti tvrde: Rusija znala za napad, ali Putina nisu obavestili