Magistar Oleg Soldat, asistent na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, nedavno je održao zanimljivo predavanje o "Ikonama u ruskoj kulturi", gde je ove verske relikvije povezao sa pravljenjem određenih vrsta oružja iz moćnog ruskog arsenala.

Naime, Soldat je na skupu u Ruskom kulturnom centru "Ruski mir", koji se nalazi u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS, branio tezu da je specifičan način slikanja ruskih ikona doprinio da bude napravljen i poznati bombarder "tupoljev 160", koji podseća na pticu ili belog labuda.

"Taj pristup dizajnu u ruskoj oružanoj tradiciji jeste specifično ikoničan i umetnički. Zapravo, ruski avioni, a ponekad i puške i samohodne artiljerijske sprave, imaju dizajn koji poštuje oštrinu linije. Kao da je sve naslikao Rubljov u 15. veku, a da se ne spominje čuveni ruski tenk T-34, koji je dobio Drugi svetski rat prvenstveno zbog svog dizajna i profila sa zakošenim linijama. Zbog manje ranjivosti na frontu, to je postao opšti standard najboljih današnjih tenkova", rekao je Soldat.

Zdrava energija

On je naveo da se Rusima, koji su se u jednom periodu odrekli ikone, desilo prosvetljenje u kojem je verska energija kao centralna nacionalna ideja preskočila istoriju i popunila prazninu koju su napravili komunisti.

"Oblik i filozofija ikone su se, pored oružja, ovaplotili u ruskim crtanim i igranim filmovima, plesu, baletu i arhitekturi. Recimo, crtani film "Maša i Medved" je čisti primer personalističkog crtaća u kojem ne postoji gotovo nijedan kadar gde sva bića nisu u komunikaciji, svesni jedni drugih i svih ostalih dešavanja. To je izuzetno zdrav crtać jer je zasićen ikoničnim energijama i koji će, po mom mišljenju, učiniti da Rusija ponovo postane velesila. Naime, čak i mala otuđena Belgija i tamošnja deca koja komuniciraju jedino sa svojim sladoledom otkupili su franšizu "Maše i Medveda", koja ima milijardu gledanja na Jutjubu. Dakle, "Tom i Džeri" su prešišani i oni ne znaju šta su uzeli jer će ovaj crtać da otopi njihove agresivne natoističke energije. "Maša i Medved" su čista propoved i misija crtaća s ontologijom ikone", istakao je Soldat.

U tom smislu, on je napomenuo da ruske ikone nisu samo verski religiozni predmeti.

"Suštinski nemaju veze s tim i tu dolazimo do najkrupnijeg problema koji muči čovečanstvo od Adama do danas, a to je problem komunikacije. Po meni, on je važniji od pitanja svake ideologije, države, rata, ljubavi, mira i mržnje. Dakle, kako se dostiže savršena komunikacija kao mehanizam kojim ljudi između sebe ostvaruju savršenstvo prenošenja informacije? Ako priznamo da je to ultimativna teškoća svih crkava, država, ratova, obaveštajnih službi, čak i brakova, treba, na primer, reći da je hrišćanska crkva fenomenalan generator komunikacije jer 2.000 godina istrajava u različitim okolnostima. Inače, komunikacija je posvećenost svih pojedinaca i aktera jednom cilju, ali na način da su svi svugde svesni svih. U suprotnom, postoji tiranija ili hipnoza kao jednosmjeran tok informacija", objasnio je Soldat.

Svetlost, a ne mrak

Soldat naglašava da komunikaciju simboliše upravo ikona, kao relikvija suprotna mraku, na kojoj mrak ne postoji.

"Ikona to radi tako što događaj koji se slika stavlja specijalno svetlo, perspektivu i situaciju. Dakle, bilo kakvog čoveka da stavite u taj ikonički 3D efekat, on se posvećuje", rekao je naš sagovornik.

On je na izuzetno posećenom predavanju pokazivao fresku Vaskrsenja Hristovog da objasni da na njoj smrt ne postoji nakon što je Isus sišao u ad ili pakao i prevario đavola.

"Đavo je mislio da je ovaj smrtnik i tek kada ga je pustio video je da je Hrist sišao i iz ada izvukao sve ljude. Dakle, ad više ne postoji kao simbol i sposobnost nekomunikacije jer na grčkom jeziku označava i neprozirnost i tamu", ocenio je Soldat.

On je, s druge strane, prikazao ikonu Blagovijesti iz ohridske makedonske škole koja pokazuje savršenstvo komunikacije. Zatim je viđena i ikona ruskog kaluđera Grigorija Kruga, koji je smatran za najvećeg ikonopisca 20. veka iako je bio psihički bolesnik.

"Riječ je o ikoni Svetog Prepodobnog Serafima Sarovskog, a viđene su i druge ikone koje gledaoca posmatraju bez obzira na ugao iz kojeg ih gleda, odnosno postoji komunikativnost ikona, čega nema na zapadnim slikama. Eto, Rubljovljeva ikona Svete Trojice jeste par ekselans komunikacije, zatim ikona Svetih novih ruskih novomučenika, gde je hiljadu ljudi na ikoni, ali nema jednoumlja. Svako zadržava svoju specifičnost, kako verbalnu i telesnu, tako i ekspresivnu i originalnu životnu poziciju. To je veoma zanimljivo iako ih "kupa" jedno svetlo i u pogledu komunizma. Totalno je suprotna Rafaelova slika filozofa stare Atine, koja je primer antiikone i Zapada, gde je svako o svom jadu zabavljen i gde između Platona i Aristotela, koji su u centru, ne postoji nikakva komunikacija", zaključio je Soldat.

(Pressrs)