PESMA UBIJENOM CRNOGORSKOM POLICAJCU SRCE SLAMA: I ako se možda poznavali nismo, u duši te svojoj, žalim kao brata...

Ubistvo policajca Milutina Lekovića, koga su ubili Albanci sa Kosova, potreslo je sve građane Crne Gore.

Tebi brate koji, sad snom vječnim spavaš Tužna srca pišem, ovu pjesmu kratku Tebi što si vršeć, svoju dužnost svetu Izgubio život, na zadnjem zadatku

Kad mi dođe ova, vijest puna tuge Pomislih od bola, srce će mi pući Miso' mi odluta k' djevojčici tvojoj Koja čeka oca, da se vrne kući

I ako se možda poznavali nismo U duši te svojoj, žalim kao brata I zamišljam tvoju mezimicu kako Tužno pita majku, " Kad će doći tata "

Al' dok pile malo, nadaše se sreći I sa nestrpljenjem gledaše ka satu Ti si kao oro, polomljenih krila Ležao u lokvi krvi na asfaltu

Ljudina si bio tako mnogi kažu I nosio časno uniformu plavu Al' revolver planu u krvničkoj ruci I olovom vrelim, raznese ti glavu

U potiljak mučki, Milutine brate Pogodi te kleto zlikovačko zrno Od ujeda zmijskog, suri oro pade A gordi Durmitor, zavi se u crno

Al' u jednu ruku i ljut sam na tebe Crn oblak se svio,iznad mojih vjeđa Što na um ne ima, rječ predaka naših " Šiptarima nikad, ne okreći leđa"

Tu riječ si' sto put, pod Durmitor čuo Od oca i đeda, ujaka i strica Pa kako si mogo, dozvoliti da ti' Iza leđa sjedne šiptarski ubica

Ja sam ovih dana, negdje u tuđini Ne znam dal' na tvoje stiću pokajanje Al' ovom ću pjesmom obznaniti da je Jedan pošten čovjek, među nama manje

Uniformu svoju nosio si časno I pao ko' borac, protiv kriminala Pa nek ti je zbog tog, Milutine brate Crna zemlja laka i vječno ti hvala

(Kurir.rs/Foto ilustracija: Facebook Printscreen, Printscreen Facebook Slavko Perošević)

POGLEDAJTE BONUS VIDEO: