OVE MAFIJE SU SE UMREŽILE U HRVATSKOJ: Kriminalci podelile teritorije i odlično sarađuju

ZAGREB - Hvatska je uz četrdesetak domaćih bandi premrežena i mafijaškim grupama iz inostranstva.

Naručena smaknuća, šverc droge, ljudi, skupocenih automobila i umetnina, falsifikovanja i pranje novca samo su deo kriminalne lepeze koja i stranim mafijašima u Hrvatskoj godišnje donosi desetine miliona evra. Stranci u Hrvatskoj uvukli su se i u svet profesionalnog sporta pa nameštanjem rezultata enormno zaraduju na kladionicama. Mafijaški pipci se, zahvaljujući mitu, pružaju i do vlasti... MUP-ova takozvana Plava knjiga kriminala i kriminalaca, koja se ažurira jednom godišnje, sadrži i listu stranih mafijaša razvrstanih po regijama i specijalnostima. Podatke iz tajne Plave knjige hrvatska policija prikuplja i razmenjuje s policijama drugih zemalja. Tako policija u svojim spisima uz ime svakog zabeleženog stranog kriminalca do tančina opisuje njegovu kriminalnu prošlost, sklonosti, osude, ko su im šefovi, saučesnici i jataci u Hrvatskoj. Uz detaljan lični opis od nosa, oblika lica, telesnih mana, veličine glave, boje kose i očiju, tu su i adrese, telefonski brojevi, poznate e-mail adrese, vozila koja koriste, jezici koje govore, veštine, navike, imena prijatelja i poznanika te dugi niz naoko nebitnih podataka.

Strani kriminalci utocište pronalaze u većim mestimaa, teritorijalno su raspoređeni po snazi klana i vrsti posla. Zagreb je postao središte dela srpsko-crnogorskih bandi. Deo Zagreba, Primorje, Rijeka, Istra i Dalmacija ‘rezervirani su’ za najbrojnije albanske bande u Hrvatskoj. Talijanski mafijaši, slovenski i mađarski, svoje mesto na kriminalnoj sceni Hrvatske pronalaze u pograničnim delovima. Svi jači kriminalci često se služe krivotvorenim dokumentima. Poznati su slučajevi da zloglasni srpski, ruski i drugi mafijaši koji žive ili se skrivaju u Hrvatskoj imaju ili su imali hrvatske pasoše.

Članovi Zemunskog i Surčinskog klana uvezani sa kriminalcima iz Crne Gore drže monopol nad trgovinom kokaina u metropoli. Zemunski klan je, nema dvojbe, već dugo najopasnija i najbrojnija banda u ovom delu Europe, poznata po drskosti, nasilju i brutalnosti. Imaju čak i svoje privatne tajne zatvore za mučenje. Mnogi ‘zemunci’ su zatvoreni, ubijeni ili u begu. No, iz dana u dan u klan se regrutiraju mladi naraštaji. Izuzetno dobro su uvezani sa svim zapadnoeuropskim bandama, a posebno s hrvatskim kriminalcima, pa tako na zagrebačkom Laništu zemunci imaju i svoju “ispostavu” u privatnim stanovima koje su im obezbeđuju zagrebački kriminalci. Odgovorni su za brojne likvidacije i naručena ubistva na Balkanu i šire, otmice, iznude i oružane međumafijaške obračune.

Zemunski mafijaši imaju najuhodaniji krijumčarski kanal kokaina iz Južne Amerike prema Balkanu, kojim je ‘rukovodio’ narkobos Darko Šarić. Njima je suprotstavljen Surčinski klan, nešto slabija ali iznimno jaka mafijaška skupina, iznikla još početkom 90-ih na švercu cigareta, oružja i nafte. I surčinci u Hrvatskoj imaju kriminalne baze, raspoređene po jakim kriminalnim žarištima, zavisno od specijalnosti kojom se bave. U Hrvatskoj se ta grupacija godinama povezivala s Andrijom Draškovićem, koji je bio osumnjičen za učešće u egzekuciji Željka Ražnatovića Arkana. Odrađivao je prljave poslove i za srpske tajne službe. Da se Drašković u Hrvatskoj lagodno osećao, svedoče njegovi česti boravci u luksuznim zagrebackim, opatijskim i porečkim hotelima, koje su mu plaćali poznati kriminalci iz Istre i Zagreba.

Istraga monstruozne likvidacije Ive Pukanića i Nike Franića u središtu Zagreba pokazala je dokle seže “bratska” uvezanost hrvatskih, srpskih i crnogorskih kriminalaca. Tako su kriminalci s poternice iz Srbije, Željko Milovanović i Bojan Gudurić, s domaćim pomagačima usred Zagreba mesecima nesmetano pripremali i izvršili atentat na Pukanića, a sve po narudžbi iz vrha beogradskog podzemlja.Odbegli pripadnici zloglasnog zemunskog klana Miloš Simović i Sretko Kalinić, za kojima je tragao i Interpol zbog atentata na srbijanskog premijera Zorana Ðindića, godinama su lagodno živeli na zagrebačkom Laništu sve dok se gotovo nisu poubijali međusobno. Zemuncima koji su se skrivali usred hrvatske metropole smeštaj su osiguravali videniji zagrebački kriminalci, isti oni kod kojih je boravio i masakrirani srbijanski kriminalac Cvetko Simić. Njegovo raskomadano truplo bez glave pronađeno je u martu 2010. na zagrebačkom jezeru Jarun. Istražioci sumnjaju da je za Cvetkovu monstruoznu smrt i niz likvidacija na Balkanu kriv propali posao s drogom 2009. godine, kad je u policijskoj operaciji Balkanski ratnik u Urugvaju zaplenjeno više od dve tone čistog kokaina vrednog više od 120 miliona evra.

Šefovi hrvatske, srpske, slovenske i crnogorske mafije povezane s kokainskim poslom svoje su planove nesmetano razrađivali u središtu Zagreba. Predovodio ih je i bivši balkanski kralj droge, Crnogorac Darko Šarić za kojeg su dobro upućeni u zagrebačku kriminalnu scenu tvrdili da se neko vreme krio i u Zagrebu. Da crnogorsko-srpski mafijaši drmaju hrvatskom kokainskom scenom, potvrduje i slučaj od pre desetak godina, kad je u Rovinju, u pokušaju krijumčarenja više od 300 kilograma kokaina iz Južne Amerike, uhapšen i poznati zagrebački džetseter Draško Čubrilović, poreklom iz Crne Gore. Kriminalci dobro sarađuju i u pljačkama, pa su tako “bratski” opljačkali 15 miliona kuna iz Hrvatskih pošta u Splitu. Albanske bande u Hrvatskoj, koje u pravilu dolaze s Kosova, Makedonije i Albanije, uglavnom su naslonjene na već dobro uhodane i odomaćene organizovane kriminalne grupe i pojedince.

Etnički su grupisani i rodbinski povezani. Za razliku od drugih bandi, uglavnom su tradicionalno zatvoreni zbog običaja i jezične barijere pa među njih nije lako prodreti. Albanske bande već dvadesetak godina drže takozvanu Balkansku krijumčarsku rutu heroina koja kreće od Avganistana preko Turske i Balkana do Zapadne Evrope. Više od 80 posto svetske proizvodnje heroina krijumčari se tom rutom. Istom trasom krijumčare se i ljudi, duvan. Albanski mafijaši u Hrvatskoj su, u odnosu na one iz Srbije i Crne Gore, znatno brojniji. Najviše ih je u Zagrebu, Rijeci, Istri, Splitu, a deluju i u svim drugim većim centrima u kojima su razgranali distribuciju. Osim u krijumčarenju heroina, albanske bande ušle su i u poslove sa švercom zlata, ljudi, prostitucijom... Samo od krijumčarenja ljudi oni u Hrvatskoj zgrću milione evra godišnje. No, u krijumčarenje ljudi istovremeno su uključene sve bande iz zemalja kroz koje ilegalci prolaze pa sve do krajnjeg odredišta. Dobro su uvezani i podmićivanjem u svoje redove neretko uvlače carinike i policajce.

U pograničnim područjima Hrvatske od istoka do zapada, krijumčari imaju kuće za prihvat imigranata. Neretko koriste specijalno uređena transportna vozila s pregradama, a za krijumčarenje morskim putem na raspolaganju su im gliseri brži od policijskih. Albanski kriminalci posebno su aktivni u podvođenju i organizovanju prostitucije po ekskluzivnim hotelima, jahtama, kockarnicama i noćnim klubovima. Devojke u lancu prostitucije često su žrtve okrutne trgovine ljudima, silovanja, ucena, zloupotrebe opojnih droga. Zbog straha od odmazde malo je prijava policiji.

Najgore hrvatske bande u svojim redovima imaju veliki broj kriminalaca s dvojnim državljanstvom, a najčešće su to kriminalci sa pasošimaa Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Okosnicu jedne od opasnijih zagrebačkih bandi čine upravo kriminalci rođeni u Bosni i Hercegovini.Italija ima najmoćniju mafijašku organizaciju na svetu. Kalabrijska Ndrangeta poznata po krijumćarenju droge i oružja, Camora koja čvrsto surađuje s albanskim bandama te Kosa nostra koja ima uticaj celome svetu, raspadom Jugoslavije svoje su aktivnosti u krijumčarenju droge, oružja i eksploziva i pranju novca usmerili na Balkan. Istra i Dalmacija nekim su mafijašima postali sklonište od progona talijanskih vlasti, ali i raj za pranje novca. U svetu izuzetno aktivna ruska mafija ima značajan uticaj i u Hrvatskoj.

Osnovna kriminalna aktivnost ruskih mafijaša je krijumčarenje oružja, droge, trgovina ljudima i pranje novca. U svojim redovima imaju čak i bivše KGB-ovce. Poslednjih godina u Istri i duž cele Jadranske obale te po ostrvimaa pojavljuju se Rusi koji sumnjivim i “prljavim” novcem kupuju skupe nekretnine. Zbog blizine granice, i slovenački kriminalci ubiru veliki deo zarade od kriminalnog kolača u Hrvatskoj. Aktivni su u organizaciji i krijumčarenju droge i ljudi te organizaciji prostitucije na istarskom i u drugim pograničnim regijama. U poznatoj policijskoj operaciji Balkanski ratnik zabeležena je dobra povezanost slovenačkih i hrvatskih kriminalaca, posebno onih iz istarskog dela obe države.Ljubljančanin Dragan Tošić, inače kum Darka Šarića, blisko je sarađivao s Puljaninom Anastazijem Martinčićem koji je zbog kokaina završio u urugvajskom zatvoru. Zbog neraščišćenih računa oko podele plena 2010. su u Istri zabeleženaa teška ranjavanja, ubistvaa i pokušaji likvidacija.

Mađarske bande svoju zaradu na polju organizovanog kriminala u Hrvatskoj po pravilu ostvaruju samo u pograničnim delovima. Specijalizovali su se za krijumčarenje ljudi, prostituciju te krijumčarenje skupocenih automobila. Kriminalci danas uspešno izbegavaju pokušaje prisluškivanja mobilnih telefona, mejlove čitaju u tzv. draftu (više ih koristi jednu e-mail adresu, pa samo ostavljaju draft poruke na serveru, bez slanja), kartice mobilnih neretko uništavaju posle samo jednog poziva, koriste iznajmeljene garaže, izbegavaju skupoceni nakit ili odeću, uočljive i suviše luksuzne automobile.

Zanimljivo, najjače kriminalne grupe neretko pokušavaju da se približe istražiocima koji se bore protiv njih. Izuzetno dobro poznaju pravne propise i imaju najjače advokate koji ih brane. Jačanju stranih bandi i “viđenijih” kriminalaca u Hrvatskoj, nažalost, značajno doprinosi inertnost i tromost bezbednosnih službi. Odavno se zna da su mnogi strani kriminalci čak uživali zaštitu hrvatskih službi, dobijali pasoše, navodno u zamenu za korisne informacije koje su davali.
(express.hr)