KAKO JE PROPALA NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA: Iza Pavelića ostali zločini kojih su se i NEMCI grozili

Hitler, Staljin, Musolini su pored nezapamćenih zločina, uradili i nešto korisno za svoj narod. To se za hrvatskog poglavnika ne može reći.

Nezavisna Država Hrvatska u osnovi je bila izraz poglavnikovih političkih zamisli. One su bile jednostavne: fizička eliminacija Srba, Jevreja, Roma, komunista, pa i lijevih haesesovaca ili nekomunista koji su mu pružali otpor. “Ili se pokloni, ili se ukloni”, govorio je Mile Budak. Bila je to zemlja logora, prijekih sudova. Vješanja po kandelabrima.

Već u samom začetku, Pavelićev je režim krenuo sa terorom. U junu 1941. ustaše streljaju deset komunista iz logora Kerestinec. Ali, Pavelić je uspostavio i sistem masovnih egzekucija u kojemu su stradali ljudi koji sa politikom nisu imali nikakve veze.

Desetoga aprila 1941. – na dan kada je vojskovođa Slavko Kvaternik preko radija proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku - Pavelić se nalazio se u Pistoji, gradiću u blizini Firence. U opširnom razgovoru, Benitu Musoliniju usmeno je obećao velike delove Dalmacije, ostrva, zaleđe.

Nemačka je, naveliko kombinovala sa svojim favoritom, dr. Vladkom Mačekom. Prvak HSS-a, kojeg je milionska masa pristalica zvala "Vođo", bio je prvi kandidat za šefa Nezavisne Države Hrvatske, ali je on uporno odbijao tu ulogu.

"Narod koji nije kadar podnijeti žrtvu", rekao je, "nije kadar ni živjeti!" Ante Pavelić je – mnogi to ne znaju – Bosanac, a ne Hercegovac. Rođen je 14. juna 1889. godine u Bradini pored Konjica. Mesto je oduvek bilo većinski srpsko, ali Pavelićev otac, Ličanin iz Krivog Puta pored Senja, došao je tamo da radi na izgradnji pruge pa se porodica doselila s njim.

Pavelić je preosnanja NDH hteo etnički čistu hrvatsku državu. Sa bosanskim muslimanima stvar je "rešio" tako da ih je proglasio Hrvatima islamske vere, ali u državi mu je ostalo i više od dva miliona Srba, 40.000 Jevreja i još više Roma. Koncem travnja, NDH, po uzoru na Njemačku, usvaja rasne zakone. U oktobru, Jasenovac prima prve logoraše, a širom zemlje počinju pokolji. U logorima su završavali i brojni Hrvati, ne nužno komunisti.

U maju 1945. Pavelić je uoči dolaska partizana pobegao iz Zagreba, povukavaši za sobom golemu kolonu ljudi, u kojoj su bili ustaše, domobrani, civili. Nekoliko desetina hiljada ubijeno je u Austriji i Sloveniji. Bila je to tragedija kakvu hrvatski narod dotad nije video. Sveštenik Krunoslav Draganović bio je glavni čovjek za evakuaciju.

U Argentini, Pavelić je počeo raditi kao građevinski preduzetnik, ali je nastavio da se bavi i politikom. Jugoslavija je 1951. godine od Perona zahtevala Pavelićevo izručenje. Međutim, Peronova je vlada odgovorila da se osoba sa tim imenom ne nalazi na njenoj teritoriji. Jugoslaviji su bili potrebni dokazi da se on ipak krije u Argentini. Zbog toga su, navodno, sklopili tajni pakt sa Milanom Stojadinovićem.

Stojadinović je trebao raditi protiv Pavelića, a ako uspe, jugoslavenske vlasti će poboljšati materijalne uslove njegovoj sestri u Beogradu, pustiti iz zatvora njegova brata Dragomira Stojadinovića, osuđenog na 15 godina robije, i omogućiti mu slobodan odlazak iz Jugoslavije. Stojadinović ga je pronašao, uspešno mu se približio, čak su 1954. Stojadinović i Pavelić postigli dogovor o mirnom razlazu Srba i Hrvata, što je Pavelića kompromitovalo kod dela ustaške emigracije. Organizacija atentata na njega potom je prepuštena tajnoj policiji. Desetoga aprila 1957. godine, cela je hrvatska kolonija slavila. Srpski emigrant i četnik Krivokapić je, kao i obično, bio obučen u civilno odelo, dok je Jovović na glavi imao šešir i naočale bez stakla.

Danas je malo onih koji u Pavelićevu nasleđu vide nešto pozitivno. Naprotiv. "Zbog mnogih varvarskih dela ustaškog režima, njegov učinak na prestavu o Hrvatima bio je veoma negativan”, reći će Jozo Tomasević, američki istoriograf hrvatskog porekla.

(Express.hr)

POGLEDAJTE BONUS VIDEO: