NEĆU NEKOGA GLEDATI PREKO NIŠANA JER MU JE TATA SRBIN: Vukovarski đaci poslali važnu poruku odraslima

Socijalna integracija učenika koji pohađaju odvojene programe na hrvatskom i srpskom jeziku u vukovarskoj Srednjoj tehničkoj školi Nikola Tesla nije narušena uprkos političkim potresima koji stvaraju za to nepovoljnu atmosferu, može se zaključiti iz razgovora s učenicima i nastavnicima.

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava pokazao je sredinom januara video na kome učenici srpske nacionalnosti iz te škole sede dok se na jednoj lokalnoj utakmici izvodi hrvatska himna. Za to je optužio one 'koji decu uče da ne vole zemlju u kojoj žive' i 'sistem koji je to omogućio'.

Međutim, u školi kažu da nemaju negativna iskustva i da ih ne brinu različite nacionalnosti. Nastavnik fizičkog Siniša Sušić kaže da među njima ništa ne znači ko je koje nacije i da je najvažnije da si dobar u košarci.

"Ja sam šest godina ovde i nikada nikakav konflikt nisam video. Ali, ovo su odlični učenici“, kaže.

Učenici četvrtog razreda elektrotehničar i računarstvo izašli su na pauzu ispred škole, pa su ukratko objasnili kako oni geldaju na sve to.

"Mislite vera i nacija, to? Aha, više se družim sa Srbima nego s Hrvatima", kaže jedan.

"Zašto? Zašto ne?" odgovorio je kao iz topa.

"Mi se rugamo tome. Nama je to smešno. Kakve su to gluposti, Srbin, Hrvat?" odgovara drugi.

Na pitanje postoje li teme o kojima ne smeju ili ne žele da razgovaraju, primera radi, o ratu, rekli su: "Mi nismo bili ni živi tada, to nije naša stvar. Činjenica jeste da su neki ljudi položili život i to, svaka čast, ali da je nekoga gledam preko nišana zato što je njegov tata Srbin, to nema logike", kaže treći, stojeći pomalo po strani.

Prema jednom istraživanju, 7 od 10 učenika u Vukovaru nema prijatelje van sopstvene etničke grupe.

"Možda je tako u nekim drugim školama, u strukovnim ili ekonomskoj, kod nas nije. Mi, 90 odsto u našoj školi, svi su dobri sa svima", kažu.

U hodniku škole, novinari su naišli na prvake koji uče na srpskom jeziku. Učenica sa smera ekološki tehničar kaže da ima dosta prijateljica koje su Hrvatice i da su dobre. I druge dve devojke potvrđuju to isto.

Učenik prvog razreda, smer automehaničar, kaže da nema prijatelja Hrvata.

"A ko su ti najbolji prijatelji?" pitali su ga.

Pokazuje na mladiće do sebe: "On, Nemanja, Dušan, Saša, oni su mi najbolji prijatelji, svi su Srbi. Ne družim se s Hrvatima. Imam svoje prijatelje", sleže ramenima.

Irina Matić objašnjava da deca dolaze u prvi razred s ponašanjem koje su stekla u osnovnoj školi i u porodici. Kaže da su u okolini brojna etnički relativno homogena sela iz kojih veliki broj dolazi u tu školu.

Ovde prvi put dolaze u kontakt s drugima i počinju da se druže. Velika je razlika u stavovima između učenika prvog i četvrtog razreda, dodaje. Ipak, pohvalila se da imaju niz ljubavnih priča sa zajedničke nastave hrvatskog i srpskog jezika.

Jedna učenica trećeg razreda na sekciji iz hrvatskog kaže da je u dugogodišnjoj vezi s mladićem koji je pohađao nastavu na srpskom jeziku i da su srećan par.

"Živim u okolini u kojoj je većinom srpsko stanovništvo, tako da se ja tamo izdvajam kao Hrvatica, ali nikada nije bilo predrasuda prema meni", kaže ona. Ljuti se na medije kojima nije zanimljivo pisati o Vukovaru ako "nema drame".

Kada je reč o spornom utakmici na kojoj učenici nisu ustali na himnu, mnogi su prokomentarisali kako škola nije morala biti prozvana jer se sve odvijalo na gradskom stadionu i nema veze sa školom i nastavnicima.

"Gradonačelnik je prosvetni radnik i bivši nastavnik i direktor, trebalo je odmah kad se to dogodilo, da dođe u našu školu, pozove direktora i nastavnike i kaže: 'Kakvu mi to poruku šaljemo iz Vukovara?' Jer svi se slažemo da je neprimereno to što su ti učenici pokazali na toj utakmici", kaže Lilijana Radobuljac.

Ona kaže da učenici u tako napetoj sredini očekuju i traže mnoga objašnjenja.

"Učenici hoće da razgovaraju, njima nedostaje razgovor“, kaže i napominje da nije u redu kada se govori samo o jednoj strani.

Kurir.rs/Index.hr
Foto: Profimedia