HRVATSKI S-300 PRIČA ZBOG KOJE HRVATI I SRBI I DALJE VODE RAT NA FEJSBUKU: Da li je Zagreb kupio zaista ovaj PVO sistem?!

Puna tri dana u jednoj vojnoj grupi na Fejsbuku traje žustra polemika "omladinaca" o tome da li je Hrvatska zaista imala S-300 i da li je Rusija zaista prodala ovaj nadaleko čuveni PVO sistem Zagrebu?

Priča o hrvatskom S -300 započela je 30. maja 1995 godine kada je u Zagrebu na Jarunu povodom Dana državnosti Hrvatske održana vojna parada. Tog dana, Hrvatska je prikazala većinu naoružanja, a kada je reč o raketama, pokazana su dva vozila-tegljači koji su na svojim prikolicama prevozili dva lansera sa postavljenim maketama raketa S-75M Volhov koje su preostale od JNA, a koje je komentator nazvao raketama zemlja-zemlja „Beograđanka“.

Međutim, ono što se kretalo iza njih šokiralo je okupljene, medije i neupućene. Komentator je najavio raketni sistem PVO S-300, ali ono što nije rekao bilo je to da se taj sistem koji je prošao Jarunom „razlikovao“ od originala. Naime Iza „Beograđanki“ išao je tegljač MAN na čijoj su se prikolici nalazila četiri kontejnera koja su podsećala na kontejnere raketa 5V55R iz sistema S-300.

Šta se zapravo skrivalo u celoj priči i kako su Hrvati zapravo nabavili S -300 i od koga otkrila su trojica autora Danko Borojević, Dragi Ivić i Željko Ubović u svojoj knjizi " Vazduhoplovne snage bivših republika SFRJ 1992- 1995".

" Iz Ukrajine su između 10. avgusta i 15. septembra 1994. godine u Hrvatsku isporučene 24 „rakete“ (kontejneri u kojima su trebale biti smeštene rakete, bili su prazni), agregat za struju, kompresor za vazduh i sajle za fiksiranje radarskog tornja (?). Hrvatska je osim raketa 5V55R za taj sistem platila tri transporta koji se vode pod brojem 22 (osam raketa), brojem 23 (osam raketa) i brojem 24 (osam raketa). Isporučeno je navodno šest kompleta sa po četiri rakete i za to je plaćeno 11,5 miliona dolara. Hrvatski dug za isporuku naoružanja iznosio je u tom tenutku 94 miliona dolara. Takođe umesto originalnog tegljača sa kranom 22T6-2E2 na bazi vozila Ural-532361-1012 ili transporetera za prevoz četiri lansirna kontejnera 5P32 tipa 5T58-2 na bazi tegljača KRAZ-260, na Jarunu se pojavio tegljač MAN na čijoj su se prikolici nalazila četiri kontejnera (lansirne cevi) 5P32. Kasnije su se pojavile informacije, da je tegljač „provozao“ prazne kontejnere na paradi, dok su sredstva za nabavku kompletnog sistema nestala", navode oni u svojoj knjizi.

Prema pisanju Borojevića, Ivića i Ubovića i njihovih razgovora sa visokim hrvatskim oficirama ,Hrvatska nikada nije nabavila u celini sistem S-300, ali je uoči priprema za operaciju „Oluja“, prikazano sredstvo poslužilo kao psihološka igračka u propagandne svrhe.

"U medijima u Hrvatskoj kasnije će se pojaviti informacija: „Dijelovi sustava S-300 u Hrvatsku su stigli između 1994. i 1996. godine, dobavljali su se preko zračne luke u Puli, a javnosti su pokazani na mimohodu Hrvatske vojske na Jarunu 1995. godine. Uoči oslobodilačkih akcija „Bljesak“ i „Oluja“, javno pokazivanje tog sustava odvratilo je neprijatelja od napada MiG -29".

Ako je „RS S-300“ pokazan na paradi (mimohodu) na Jarunu 30. maja, 28 dana posle završetka „Bljeska“ tvrdnja o odvraćanju upotrebe borbenih aviona (zrakoplova) MiG-29 nema utemeljenja u činjenicama, jer niti je SVK imala te avione, niti je u VJ postojao plan za pomoć SVK u slučaju opšteg napada HV na teritoriju RSK. Kasnije će ova informacija biti osnova za tvrdnju pojedinaca u Srbiji, koji su tražili razlog zbog čega VJ i uopšte SRJ nisu pomogli SVK i RSK u odbrani. Oni su tvrdili: „da avioni RV i PVO VJ nisu dejstvovali po snagama HV avgusta 1995. godine, jer je PVO HV raspolagala sa raketnim sistemom S-300, koji je eto nabavljen u Rusiji, a SRJ kad joj je trebao nije to mogla“ Vremenom je i ova tvrdnja „eksperata“ u Srbiji demantovana", pišu trojica u svojoj knjizi " Vazduhoplovne snage bivših republika SFRJ 1992- 1995.

Naime, prema njihovim navodima MORH je sa kompanijom Winsley Finance Limited potpisao ugovor za isporuku sistema S-300, koji je potpisao tadašnji ministar odbrane Gojko Šušak 19. jula 1994. godine. Na osnovu tog ugovora, prema Nacionalu dostupnim dokumentima, Hrvatska je navodno kupila i naručila raketni sistem S-300.

Kompletna priča o S-300 u Hrvatskoj toliko je zakomplikovana, da kao istina ostaje jedino: „da Hrvatska nikada nije nabavila sistem S-300“, navode Borojević, Ivić i Ubović.

NAPOMENA: Za izradu teksta korištena knjiga Danko Borojević, Dragi Ivić i Željko Ubović " Vazduhoplovne snage bivših republika SFRJ 1992- 1995".

Kurir.rs/Andrej Mlakar