ISTORIJA PORODICE BORIĆ: Svađa braće, zabranjena ljubav i jedna poruka koja je povezala daleki Čile s Ugljanom

Veza između ugljanskih i čileanskih Borića izgubljena je još 1950ih, da bi se ponovno uspostavila 2007.

Gabrijelov pradeda Ive Borić se sa suprugom Božicom Crnošijom, takođe iz Ugljana, i bratom Šimom, pre 124 godine uputio u Južnu Ameriku. Ostalo je, kako kažu, istorija, koju sada ispisuje njegov praunuk, piše Slobodna Dalmacija.

Davne 1897. godinu, kad je Ive Borić pokupio porodicu i sa Ugljana otputovao za daleki Punta Arenas na jugu Čilea, verovatno gonjen siromaštvom i pretnjom gladi nakon što je peronospora uništila dalmatinske vinograde.

Kako su nedavno za Slobodnu Dalmaciju ispričali njihovi rođaci koji i danas žive na Ugljanu, braća su prvih čileanskih godina radila u rudnicima šalitre, a potom kao kalafati i kopači zlata, sve dok se nisu posvadili i razišli: Šime je, naime, oženio domaću curu indijanskih korena, što stariji brat nije mogao da podnese.

Po tom pitanju, Ivin praunuk nije na pradedu: jedna od stavki Borićevog izbornog programa je i priznavanje prava domorodačkom indijanskom narodu Mapuče.

Kako bilo, Ive i Božica su u Čileu dobili još desetero dece, od kojih je sin Vladimiro (1905-1973) postao prvi nadbiskup hrvatskih korena u Punta Arenasu.

Iz te prve generacije čileanskih Borića u ovoj priči je važno Ivino i Božičino sedmo dete, sin Luis (1908-2001), Gabrielov deda.

Luis Borić oženiće se u Punta Arenasu Magdalenom Skarpa Martinić (kćerkom dalmatinskih doseljenika s Brača), s kojom će imati četvoro dece: dva sina i dve kćeri.

Najstarije dete, sin Luis Havier Borić Skarpa oženiće se čileanskom Katalonkom Soledad Font Agilerom. U tom braku rodiće se 1986. Gabriel, koji u zvaničnoj biografiji navodi da ima "hrvatske i katalonske korene".

Nekadašnji studentski aktivista politički je pozicioniran između levog centra i krajnje levice

Veza između ugljanskih i čileanskih Borića izgubljena je još 1950ih godina prošlog veka, da bi se ponovno uspostavila 2007. godine zahvaljujući internetu: ugljanski ogranak porodice postavio je na lokalpatriotskoj stranici Ugljan.org staru porodičnu fotografiju na kojoj se, među grupom partizana na Visu 1943. godine, nalazio i Ive Borić, nećak Gabrijelovog pradede koji je 1897. otišao u Čile (verovatno je nećak i dobio ime po stricu emigrantu).

Uskoro je na stranici osvanula poruka Patrisija Borića iz Čilea, koji je pitao da li je taj Borić s fotografije možda s Ugljana.

U daljoj komunikaciji pokazalo se da je Patrisio unuk onog emigranta Ive Borića, odnosno rođeni brat Gabrijelovog oca Luisa Haviera, odnosno – Gabrijelov stric.

Tako je veza između dva porodična ogranka nakon gotovo šezdeset godina obnovljena, pa je 2010. na Ugljan došao i, sada predsednik Čilea, sa mlađom braćom Simonom i Tomasom, ostavši na ostrvu nekoliko dana i družeći se s rodbinom.

– Bio je tu s braćom 2010. godine. Mlad i ambiciozan, ne previše emotivan. Doduše, već tada je bio vođa nekih studentskih protesta. Držao se onako, imao je to nešto u sebi. Na taj njegov gard ja sam mu u šali rekla: "Kad postaneš predsednik, poslaćeš predsjednički avion po mene." I, eto ti ga na... , ispričala je za SD Zdenka Borić, Gabrijelova rođaka u trećem kojenu: pradedovi su im bili braća, samo što je jedan brat 1897. otišao u Čile, a drugi je ostao na otoku – sin ovog potonjeg je onaj Ive čija je partizanska fotografija poslužila kao most za ponovno spajanje ugljanskih i čileanskih Borića.

Kurir.rs/Slobodna Dalmacija