PRVI TRENER PARTIZANA UBIO SAIGRAČA NA SAVI: Bacio ga u vodu i sutradan otišao na utakmicu! Nije pokazao ni trunku kajanja!
Jedan od najvećih skandala u istoriji srpskog fudbala dogodio se davne 1936. godine kada je jedan od najboljih golmana ikada sa ovih prostora, legendarni Franjo Glazer na kupalištu na Savi ubio svog saigrača iz BSK-a.
Glazer je karijeru počeo u sarajevskom Hajduku, a 1933. godine stigao je u BSK sa kojim je bio prvak Kraljevine Jugoslavije. Zatim je prešao u zagrebački Građanski, a nakon rata postao je prvi trener u istoriji Partizana. Naime, neposredno po osnivanju kluba paralelno je bio golman i trener prvog tima. Nakon Partizana otišao je u Mornar iz Splita gde je i završio svoju karijeru.
Tamnu mrlju na život i karijeru sjajnog golmana predratne reprezentacije Jugoslavije bacio je događaj koji se odvio u proleće 1936. godine u Beogradu.
Grupa fudbalera BSK-a, među kojima je bio i Glazer, bila je na kupalištu na Savi.
U jednom trenutku Glazer je sa splava sa kojeg su kupači ulazili u vodu gurnuo osamnaestogodišnjeg levog beka podmlatka BSK-a Radeta Stokića.
Nesrećni Stokić, međutim, nije umeo da pliva i udavio se pred Glazerovim očima. Glazer nije pokušao da spase svog mlađeg druga, a već sutradan bez trunke kajanja otišao je na utakmicu sa timom u Novi Sad.
Na suđenju koje je održano tri meseca kasnije fudbaler je negirao krivicu.
"Sportisti su saslušali presudu bez reči, bez uzbuđenja", pisala je "Politika".
Dobio je mizernu kaznu - dve godine zatvora!
Čuveni golman pred sudom je poricao svoju krivicu, tvrdeći da je dečak sam pao, ali je sud poverovao svedoku koji je izjavio da mu je sam Glazer priznao da je Stokića bacio u vodu. Takođe, sud je smatrao da je Glazer "trebalo da predvidi opasnost u koju je gurnuo svog druga".
Loš utisak ostavilo je njegovo negiranje krivice i lažno svedočenje pojedinih drugova, a kao otežavajuća okolnost uzeto je i to što se ravnodušno ponašao i nije pokušao da spase druga.
Uspeo je da isposluje da kaznu služi u hrvatskom zatvoru, iz kojeg je bio pušten puno pre isteka kazne, pa je već u januaru 1937. stao na gol zagrebačkog Građanskog.
Nakon fudbalske karijere bavio se trenerskim poslom, radio je u Splitu, Mostaru, Osjeku, Rijeci, Smederevu i Zagrebu. Preminuo je 1. marta 2003. u Zagrebu.
Kurir sport
NIMALO SE NISMO UPLAŠILI SILEDŽIJA, NE DAMO IM SRBIJU! Vučić se obratio građanima: Srbiju im nećemo dati nizašta na svetu, jer Srbiju volimo više od svega